Safaridska Monarhija

From Wikipedia, the free encyclopedia

Safaridska Monarhija
Remove ads

Safaridska Monarhija (perz. سلسله صفاریان) je naziv za iransku državu koja je od 9. do 11. vijeka obuhvaćala jugoistok današnjeg Irana, jugozapadni Afganistan i sjeverozapadni Pakistan. Dinastija Safavida nazvana je po njenom osnivaču Jakubu Laithu Safariju, čovjeku skromne obiteljske pozadine koji je karijeru započeo kao kovač bakra (perz. ṣaffār), a potom je krenuo u ratničke vode. U početku vojne karijere osvojio je regiju Sistan, a potom je proširio vlast na veći dio Iranske visoravni prilikom čega je pala i iranska Tahiridska Monarhija. Vladao je iz Zarandža u današnjem Afganistanu, a kraj vojne karijere obilježio je poraz protiv Abasida u bitci kraj Bagdada. Moć Safaridskog Carstva nije potrajala dugo nakon njegove smrti; njegov brat i nasljednik Amr bin Laith poražen je 900. godine u bitci protiv Ismaila Samanija, nakon čega je bio prisiljen predati kontrolu nad većinom teritorija. Safaridi su kratko nastavili vladati kao samanidski vazali, te su konačno 1003. godine potpuno politički apsorbirani u Gaznavidsku Monarhiju.

Safaridska Monarhija
سلسله صفاریان
  
861.1003.   
Thumb
Lokacija Safaridske Monarhije
Karta Safaridska Monarhije
Glavni grad Zarandž
Jezik/ci perzijski
Religija sunitski islam
Vlada Monarhija
Šah
  867.-879. Jakub Laith Safari (prvi)
  963.-1003. Abu Ahmad Halaf (zadnji)
Historija srednji vijek
  Uspostavljena 861.
  Ukinuta 1003.
Remove ads

Literatura

Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi: Safaridska Monarhija
Remove ads
Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads