Seldžuk

From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Seldžuk[a] (11. vijek), oguski turski vojskovođa i utemeljitelj Seldžučke dinastije.

Kratke činjenice Rođenje, Smrt ...

Život

Seldžuk je rođen oko 900.[1] u porodici koja je pripadala klanu Kınık Oguza[1][b], otac mu je se zvao Dukak ili Tukak a po drugim izvorima Lokman i bio je vrlo istaknuta ličnost pri oguskom yabgu[1], dok nema pouzdanih podataka o Seldžukovim precima prije oca. Prema nekim izvorim je mladi Seldžuk započeo svoju karijeru kao časnik u hazarskoj vojsci.[3]

Dukak je umro kada je Seldžuk imao sedamnaest ili osamnaest godina[1], vjerovatno 924. godine[4]. Uspon mladog Seldžuka na dvoru je izazvao ljubomoru i napetost, bilo glasina da je se spremao puč koji bi ga likvidirao, a istovremeno su nedostatkom prostora i pašnjaka Kipčaci vršili pritisak nad Oguzima te su Karahanidi postepeno jačali i postali velika sila. To su bili vjerojatno glavni razlozi zbog kojih je Seldžuk napustio yabgu, odnosno visoko savjetništvo kagana oguske federacije, i odselio iz Jankenta[c].[1]

Seldžuk je najvjerojatnije stigao oko 961.[1][d] u Džand uz svojih stô konjanika i s velikom pratnjom ljudi i njihove stoke, što je činilo zajednicu od nekih petstô nomada[5]. Tu je odlučio preći u islam[6], većinsku vjeru u gradu, i usmjerio svoju malu zajednicu da prihvati istu vjeru kako bi ju spasio od pogranične izoliranosti. Nešto kasnije je stupio u vezu sa upravom grada Zendeka i Buhare u Horezmu i zatražio učenjake koji će ih podučavati Kuranu,[1] što bilježi prvo prelaženje turkijskih naroda u islam.

Nakon toga, Seldžuk je se udaljio od nemuslimanskih turskih plemena i protjerao službenike koje je oguski Yabgu poslao u Džand da skupe godišnji porez, rekavši im da «Muslimani ne plaćaju danak nevjernicima»[7] i tako pridruživši se velikoj kampanji džihada protiv njih[6][e]. U jednom od tih ekspedicija je vjerovatno stradao njegov sin Mikail. No Seldžukovi pohodi su porazili Turkijce te osvojili gradove Beljak i Beruket, i taj nagli uspjeh je privukao gomile oko njega, povećao njegov ugled i predao mu vlast grada Džanda, od tada prijestolnica Seldžučke kneževine.[1]

Sklopio odlične odosne sa susjednim silama Samanida i Karahanida u Transoksijani.[8][1] Međutim, Samanidi su zatražili pomoć od Seldžuka protiv Karahanida, koji su okupirali samanidske zemlje i to je dovelo do nove kampanje kojom su Samanidi ponovo posvojili izgubljene zemlje uz pomoć snaga Seldžuka i njegovog sina Arslana.[9][10] U zamjenu su Samanidi dali Seldžuku grad Nur[2], blizu Buhare. To je razlog zbog čega je jedna grupa Oguza odselila u Nur negdje između 985. i 992.[1] a Samanidi su 1004. konačno porazili Karahanide uz pomoć Seldžuka.[1]

Seldžuk je umro u Džandu[6] oko 1007. u svojoj stotoj (ili stosedmoj) godini.[1][8] Neki autori tvrde da je nestao nešto kasnije, oko 1009. ili 1010.[1] Ne zna se koliko je imao sinova, neki izvori kažu tri, četiri ili pet. Najvjerojatnije je imao Mikaila, Musu i Yunusa.[1] Znamo da je sultan Alp-Arslan otputovao u Džand 1066. godine i posjetio grob svog djeda.[1]

Poslije Seldžukove smrti njegov sin Arslan je preuzeo upravu uz pomoć braće Jusufa i Muse, vraćajući se starim oguskim tradicijama i učvršćujući vlast nad Buharom i Samarkandom[4]. U međuvremenu, Mikailovi mladi sinovi Togrul i Čağri zauzeli su svoje mjesto u administraciji kao «begovi». Iako je Arslan bio glava porodice, ostali Seldžukovi sinovi i unuci su vladali turkomanskim begovima i drugim silama koje su im bile povezane po principu turkijskih konfederacija.[11][12]

Remove ads

Ime

Lično ime Seldžuk se prvi put pojavljuje kao «Selcük» u Knjizi starca Korkuta i u ranijem Sažetku turkijskih jezika (oko 1074.) Mahmuda al-Kašgarija. Još uvijek nije jasno što znači ali postoji nekoliko akademskih hipoteza.

U današnjoj Turskoj ime čuvenog vojskovođe (Selçuk) je vrlo popularno muško ime a postoji i prezime Selçuk, mada pritom valja spomenuti anagrafske promjene koje je 1934. uvela rana Republika Turska (Zakon o prezimenu).

Remove ads

Povezano

Vanjske veze

Napomene

  1. tur. Selçuk bey, perz. سلجوق ﺑﯿﮓ Saljūq, turkm. Seljuk beg Dukag, azer. Səlcuq bəy, tatar. Сәлҗук. U historijskim tekstovima mogu se susresti i oblici Seljuk, Seljuq, Seldjuk, Seldjuq. U arapskim i perzijskim izvorima nalazimo oblike سلجوك ,سلجك ,سلچوق ,سلجوق ,سلجق[1].
  2. Neki spominju klan Kabaka.[2]
  3. Jankent ili Yani-Kand : 45°36′44″N 61°55′16″E. Jankent je bio zimska prijestolnica yabgua.
  4. Datum Seldžukovog dolaska u Džand nije potpuno jasan. Navode se također datumi 925-940[1], 955[1] i 985-986.[2][1]
  5. Seldžukovi Oguzi su od ovog datuma postali poznati kao Selâcika, Seljukiyyan i Turkmeni.
Remove ads

Izvori

Bibliografija

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads