Stamford Raffles

Sir Thomas Stamford Bingley Raffles (obala ispred Port Moranta, 5. srpnja 1781. – London, 5. srpnja 1826.),^[1][2] britanski kolonijalni časnik i istraživač koji je ostavio značajan trag na području jugoistočne Azije. Od 1811. do 1816. godine bio je guverner Nizozemskih Istočnih Indija, a od 1818. do 1824. godine i guverner-pukovnik Bencoolena. Tijekom Napoleonskih ratova, Raffles je uspio preoteti Javu od Nizozemske; otok je vraćen Nizozemcima sukladno odredbama Anglo-nizozemskog sporazuma iz 1824. godine. Godine 1817. napisao je knjigu naslova The History of Java, u kojoj je opisao historiju otoka od prahistorijskih vremena.^[3] Bavio se i istraživačkim radom s područja biologije, a rod parazitskih tropskih biljaka Rafflesia nazvan je njemu u čast.^[4]

Stamford Raffles
George Francis Joseph: Portret Stamforda Rafflesa (oko 1817.)
Guverner-pukovnik Bencoolena
Mandat 22. ožujka 1818. – 1824.
Prethodnik	George John Siddons (kao upravitelj)
Nasljednik	John Prince (kao upravitelj)
Britanski Guverner-pukovnik Nizozemskih Istočnih Indija
Mandat 18. rujna 1811. – 12. ožujka 1816.
Prethodnik	Rollo Gillespie (v.d.)
Nasljednik	John Fendall
Rođenje	5. srpnja 1781. brod Ann, obala ispred Port Moranta Jamajka
Smrt	5. srpnja 1826. London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Supružnik	Olivia Mariamne Devenish (v. 1805 —  s. 1814) Sophia Hull (v. 1817)

Raffles se rodio na britanskom brodu Ann, koji je u to vrijeme bio usidren nedaleko od obale Port Moranta na Jamajci.^[2] Roditelji su mu omogućili pristojno školovanje,^[5] a nakon sklapanja braka s deset godina starijom udovicom Olivijom Devenish,^[1] Raffles se 1805. godine pridružio kolonijalnoj administraciji u Malaji i tako utemeljio vezu s jugoistočnom Azijom koja će biti sastavni dio njegova života. U kasnijim godinama, Raffles je imao značajnu ulogu u jačanju britanske moći na području istočne i jugoistočne Azije.

Godine 1819. osigurao je kontrolu nad strateški važnim Singapurom nakon sporazuma s lokalnim čelnicima, a koji je Britaniji dao pristup strateški važnom Singapurskom tjesnacu, preko kojeg je osiguran pristuo okolnim vodenim površinama, posebice Indijskom oceanu i Južnom kineskom moru. Kruna izvorno nije podržavala njegovo djelovanja na području na kojem su Nizozemci imali velik utjecaj, a to je dovelo do tenzija između Britanije i Nizozemske. Potpisivanjem Anglo-nizozemskog sporazuma iz 1824. godine, sfere interesa dvaju kolonijalnih sila jasno su definirane; Nizozemci su se odrekli pretenzija prema Singapuru, dok su Britanci njima prepustili Bencoolen. Ubrzo je u Singapuru utemeljena velika luka za trgovinu između Azije i Europe.

Iako se Rafflesa danas uglavnom smatra utemeljiteljem modernog Singapura, faktično upravljanje posjedom na dnevnoj bazi vodio je William Farquhar, koji je bio prvi upravutelj od 1819. do 1823. godine.^[6] Raffles se ubrzo vratio u Englesku, gdje je preminuo na svoj rođendan 1826. godine od posljedica apopleksije;^[7] imao je 45 godina. Iako je njegova ostavština kompleksno pitanje, Raffles je i danas iznimno važna ličnost za historiju Singapura, čemu svjedoče i brojni spomenici njemu u čast, kao i nazivi brojnih institucija i građevina. Njegovi kritičari ističu kako ga se ne treba pretjerano slaviti jer se radilo o imperijalistu koji je domaćem stanovništvu Singapura nametnuo kolonijalizam.^[8][9]