Die Welt als Wille und Vorstellung

Svijet kao volja i predodžba (njemački: ) je esej njemačkog filozofa Arthura Schopenhauera (1788-1860) objavljen 1819. u Leipzigu kod F. A. Brockhausa i nije imalo puno uspjeha, toliko da je većina tiskanih primjeraka završila u kanti za otpadni papir. Djelo je podijeljeno u četiri knjige, zajedno s dodatkom koji sadrži kritiku Kantove filozofije.

Svijet kao volja i predodžba
Autor(i)	Arthur Schopenhauer
Originalni naslov	Die Welt als Wille und Vorstellung
Država	Kraljevina Saska
Jezik	njemački
Žanr(ovi)	filozofski esej
Izdavač	F. A. Brockhaus (Leipzig)
Datum izdanja	1819.
Vrsta medija	tvrde korice
Stranica	718

Schopenhauer je knjigu objavio kada je imao samo trideset i jednu godinu. No drugo izdanje iz 1844., kojem je dodano pedeset poglavlja, također je doživjelo sličnu sudbinu. Treće izdanje, prošireno za 136 stranica, objavljeno je 1859., posljednje tiskano u životu autora. Ipak ovaj esej će snažno utjecati na misao Friedricha Nietzschea, Sigmunda Freuda, Carla Gustava Junga, Eduarda von Hartmanna, Philippa Mainländera, Carla Michelstaedtera, Juliusa Bahnsena, Ludwiga Wittgensteina, Henrija Bergsona, Thomasa Manna, Marcela Prousta, Giacoma Leopardija i mnogih drugih.

「

"Svijet je moja predodžba" – to je istina koja vrijedi za svako živo i spoznajuće biće; iako je samo čovjek može dovesti u refleksivnu i apstraktnu svijest. A ako to doista učini, tada je filozofska razboritost ušla u njegovo biće. Tada mu postaje jasno i sigurno da ne poznaje ni sunce ni zemlju; već uvijek samo oko koje vidi sunce, ruku koja dodiruje zemlju. Da svijet oko njega postoji samo kao reprezentacija, to jest samo u odnosu na nešto drugo, reprezentativno biće, što on sam jest.

」

Historija djela

Ljeti 1813. Schopenhauer je doktorirao na Univerzitetu u Jeni sa disertacijom pod naslovom Über die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde (O četverostrukom korijenu načela dovoljnoga razloga).

Nakon što je sljedeću zimu proveo u Weimaru, živio je u Dresdenu i 1816. objavio svoju raspravu Über das Sehn und die Farben (O vidu i o bojama).

U sljedećim godinama Schopenhauer je radio na svom glavnom djelu, "Svijet kao volja i predodžba". U predgovoru prvog izdanja naveo je da je djelo namijenjeno prenošenju "jedne misli" iz različitih perspektiva, razvijajući svoju filozofiju u četiri knjige koje se bave epistemologijom, ontologijom, estetikom i etikom. Nakon ovih knjiga slijedi dodatak koji sadrži detaljnu Kritiku kantovske filozofije.

Prvo izdanje Schopenhauerovog opus maius objavljeno je 1819. u Leipzigu kod nakladnika Friedricha A. Brockhausa (1772-1823).

Od drugog izdanja iz 1844. godine djelo se sastoji od dva sveska.

Prvi svezak sadrži tekst prvog izdanja, uz samo nekoliko manjih dodataka, dok je dodatak - Kritika Kantove filozofije - uglavnom uredio autor. Prvi svezak podijeljen je u četiri knjige, od kojih svaka naizmjenično ispituje svijet kao predodžbu i kao volju. Drugi, veći svezak služi kao dodatak prvom.

U predgovoru drugog izdanja, Schopenhauer opravdava odluku o uključivanju dodataka u zaseban svezak navodeći 25 godina između objavljivanja prvog i drugog izdanja. Za razliku od prerade, ovo bi omogućilo praćenje razvoja Schopenhauerove misli.

U predgovoru trećeg izdanja (dopunjenog s dodatnih 136 stranica), koje se pojavilo 1859., godinu dana prije njegove smrti, Schopenhauer se čini olakšanim, ali i iscrpljenim. On se osvrće na svoju Parergu i Paralipomenu, koju je objavio 1851., sedam godina nakon drugog izdanja Svijeta kao Volju i predodžba. Drugi svezak "Parerge" već sadrži, u svojih 31 poglavlju, dodatke i dopune, od kojih bi većina našla svoje mjesto u drugom svesku glavnog djela da je mogao očekivati ​​da će ovo treće izdanje biti objavljeno:

「

... [to] bi našlo svoje pravo mjesto u ovim svescima: ali morao sam ga smjestiti gdje god sam mogao u to vrijeme, budući da je bilo vrlo sumnjivo hoću li doživjeti ovo treće izdanje. Može se naći u drugom svesku spomenute Parerge i lako će se prepoznati po naslovima poglavlja. (A. S., Svijet kao volja i predodžba, predgovor trećem izdanju, 1859.)

」

Stručni i široki prijem Schopenhauerovih spisa dogodio se tek vrlo kasno, u Schopenhauerovim posljednjim godinama.

Svijet kao volja i predodžba označio je vrhunac Schopenhauerove filozofske misli, a ostatak života proveo je usavršavajući, pojašnjavajući i produbljujući ideje predstavljene u ovom djelu, bez ikakvih temeljnih promjena. Nedostatak uspjeha bio je posljedica činjenice da su postkantovskom njemačkom akademskom filozofijom u to vrijeme vladali njemački idealisti, ponajviše Hegel, kojeg je Schopenhauer oštro kritizirao kao "odvratnog i bezduhovnog šarlatana [...] diletanta u besmislicama".^[1] Sveukupno, Schopenhauerovo neslaganje s Hegelom i njegov bijes zbog njegovog mjesta u akademskom društvu i poštovanja koje je uživao mogu se osjetiti kroz oba sveska. Hegelova filozofija kritizirana je s najvećom žestinom, ponekad do točke najžešće uvrede.

Glavni pojmovi

Glavni pojmovi autorove argumentacije su sljedeći:

• Svijet je moj prikaz ("Die Welt ist meine Vorstellung");
• Svijet kao volja;
• Estetika kao put privremenog spasenja;
• Etika poricanja volje;
• Radikalni pesimizam;

što nalazimo i u rasporedbi poglavlja prvog toma:

• Prva knjiga: Svijet kao reprezentacija,

Prvo razmatranje: "Princip dovoljnog razloga",

• Druga knjiga: Svijet kao volja,

Prvo razmatranje: "Objektivizacija volje",

• Treća knjiga: Svijet kao reprezentacija,

Drugo razmatranje: "Platonovska ideja: objekt umjetnosti",

• Četvrta knjiga: Svijet kao volja,

Drugo razmatranje: "Potvrda i poricanje volje".

Terminologija

Schopenhauer koristi njemačku riječ "Wille" (volja) kao najpoznatiju oznaku za taj pojam, što se može naznačiti i drugim pojmovima poput "želje" ili "težnje". Schopenhauerova filozofija smatra da je sva priroda, u to uključujući i čovjeka, izraz nezasitne volje za životom.

Pod pojmom "Vorstellung" (predstava, predodžba, reprezentacija) Schopenhauer podrazumijeva ideju ili mentalnu sliku bilo kojeg objekta percipiranog kao izvan uma. Taj koncept uključuje predodžbu vlastitog tijela subjekta promatranja, koje naziva neposrednim objektom jer je najbliže duhu, koji se za njega nalazi u mozgu.

Pojam "Anschauung", čest kod Kanta, označava senzorno-receptivni dio spoznaje.

Povezano

• Historija filozofije
• Arthur Schopenhauer

Napomene