Tabernakul

Tabernakul (od latinskog: tabernaculum=vojni šator^[1]) u katoličkim, anglikanskim i evangeličkim crkvama, je to ime za zatvoreni ormarić iznad sredine oltara, u kom se čuva euharistijski hljeb^[1] i ostali važni predmeti za liturgiju (monstranca, kalež).

Tabernakul tabernaculum
Tabernakul iz firentinske crkve San Barnaba Tabernakul iz firentinske crkve San Barnaba

Karakteristike i historija

Za ranog kršćanstva su se euharistijski predmeti čuvali po privatnim kućama, a poslije po crkvenim pomoćnim prostorijama, po zidnim nišama.^[1] Tabernakul je za srednjeg vijeka nalikovao na mali ciborijum, objekt na stupićima sa baldahinom, koji se stavljao na oltar da se u njemu čuvaju sveti predmeti.^[2]

Od baroka nadalje se tabernakul redovito stavlja na oltar. Najnoviji propisi o uređenju katoličkih crkava za liturgiju predviđaju da se tabernakul postavi na istaknuto mjesto u crkvi, po mogućnosti u posebnu kapelu prikladnu za klanjanje i molitvu.^[1]

U Hrvatskoj i BiH se za tabernakul upetrebljava izraz svetohranište.^[1]

U katedralama i po redovničkim crkvama, se po pravilu, nepostavljaju na glavni, već na bočni oltar ili na oltar kapele; da se izbjegne ometanje liturgije na glavnom oltaru.^[2]

U pravoslavnim crkvama se za taj isti objekt koristi izraz anafornica^[3] (od grčkog artophorion = posuda za hljeb^[4]) jer se u njemu čuva anafora, posvećeni hljeb.^[3]