Italijanski jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Italijanski ili talijanski (italiano [itaˈljaːno]), romanski jezik koji govori oko 62 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni italijanski temelji se na firentinskom narječju. Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Talijanski se piše latinicom.
Italijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Italijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi talijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji.Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamjenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.
Italijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).
Remove ads
Rasprostranost
Italijanski je službeni jezik u 4 država: Italija, Švicarska, San Marino, Vatikan.
U sljedećim država je vrlo učestao, postoje značajne zajednice i u nekim slučajevima se predaje u školama ili čak uživa zvaničan status dvojezičja na nekim djelima područja: Hrvatska, Slovenija, Argentina, Njemačka, Francuska, Brazil, Belgija, Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Albanija, Urugvaj, Eritreja, Somalija, Malta (i red Malte), Kuba, Grčka, Libija, Lihtenštajn, Severna Makedonija, Kneževina Monako, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Rumunija, Tunis.
Najveće zajednice govornika talijanskog nalaze se u Švicarskoj, Sloveniji, u Sjedinjenim Državama, Argentini, Urugvaju, Venecueli i Brazilu.
Talijanski je također službeni jezik u San Marinu, administrativni jezik u Vatikanu, drugi jezik u nekim regijama Hrvatske i Slovenije, jedan od službenih jezika u Švicarskoj. Drugi je jezik u Albaniji, gdje se uči u školama, vrlo je raširen na Francuskoj rivijeri, kao i na Korzici, gdje se uz francuski govori i korzikanski, koji zapravo pripada porodici italskih jezika. Još uvijek postoje zajednice u kojima se govori talijanski u Eritreji, Somaliji, Libiji, iako su u velikom padu.
Predaje se u školama u Sloveniji, Malti, Albaniji, Crnoj Gori, Venezueli, Argentini i Eritreji.
Società Dante Alighieri je udruga koja se bavi širenjem i zaštitom talijanskog jezika u svijetu, njezino sjedište je u Rimu i dio je Nacionalnih kulturnih instituta Europske unije (EUNIC).
Remove ads
Abeceda i glasovi
Italijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa srpskohrvatskim, nedostaju j, k, č, š, ž, a dodano je slovo q. Kao u srpskohrvatskom, samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.[1]
Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas npr:
- dži = gi
- nj = gn
- lji = gli
Italijansko slovo c se čita k ili č. Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k. Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č. Kada hoćemo čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che. To je jedina upotreba slova h u talijanskom jeziku. Obratno, kada hoćemo čitati ča čo ču, moramo pisati cia cio ciu. Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u dž.
Italijansko slovo z se čita slično našem c, s tim da postoji mala razlika jer jezik se postavlja odmah ispod dva prednja zuba.
Talijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).
Naš glas š se na talijanskom piše sci, sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/č:
Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedino mogući izuzeci su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo, premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).
Remove ads
Naglasak
Kada je u italijanskom naglasak (accento) na zadnjem slogu, nalazi se na zadnjem samoglasniku, i treba ga označiti s kvačicom suprotno od ć (à,è,ì,ò,ù). U sredini riječi naglasak ne pišemo.
Važno mjesto u italijanskom jeziku ima apostrof »'« (apostrofo), koji nadomiješta ispuštene samoglasnike na kraju riječi i/ili služi za spajanje teško izgovorljivih sintagmi /Umjesto quella amica (= ova prijateljica), može se pisati quella'amica/.
Član
Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (il, la) obično prevodimo sa taj-to, a neodređeni (un, una) sa neki-neka. Primjer: il cavallo znači taj konj ili konj, o kojem govorimo; un cavallo je neki konj ili konj, o kojem nemamo podataka.
Povezano
Reference
Literatura
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads