Tropeognathus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Tropeognathus je rod velikih pterosaura iz Južne Amerike iz perioda kasne krede. Pripadao je porodici Ornithocheiridae (alternativno Anhangueridae), grupi pterosaura poznatih po kljunu sa neobičnom kružnom strukturom na vrhu, a bio je u bliskom srodstvu s vrstama roda Anhanguera. Najpoznatija vrsta je Tropeognathus mesembrinus, mada postoji i druga, Tropeognathus robustus.
Remove ads
Otkriće i naziv
Tokom 1980-ih je njemački Bayerische Staatssammlung für Paläontologie und historische Geologie u Münchenu od brazilskih trgovaca fosilima pribavio lubanju pterosaura, koja je vjerovatno pronađena u Ceari, na području Chapada do Araripe. Peter Wellnhofer mu je 1987. dao naziv i opisao ga kao tipičnu vrstu Tropeognathus mesembrinus. Naziv roda dobiven je od grčkog τρόπις, tropis, "kobilica", i γνάθος, gnatos, "čeljust". Naziv vrste potiče iz koine grčkog mesembrinos, "od podneva", "južno", što se odnosi na to da potiče iz južne hemisfere.[1]
Holotip, BSP 1987 I 46, otkriven je u jednom sloju člana Romualdo formacije Santana, koji je nastao u periodu od aptija do albija. Sastoji se od lubanje sa donjom čeljusti. André Jacques Veldmeijer je 2002. naveo drugi primjerak, SMNS 56994, koji se sastojao od nepotpune donje čeljusti.[2] Alexander Wilhelm Armin Kellner je 2013. naveo treći primjerak većih dimenzija, MN 6594-1, koji se sastojao od skeleta sa lubanjom; najveći dio svih dijelova tijela bio je prisutan, sa izuzetkom repa i donjeg dijela zadnjih udova.[3]
Nakon što je Peter Wellnhofer 1987. dao naziv vrsti Tropeognathus mesembrinus,[4] drugi istraživači su je često smatrali dijelom nekoliko drugih rodova, zbog čega je došlo do ogromne zabune u pogledu taksonomije.[3] Alexander Kellner ju je 1989. posmatrao kao Anhanguera mesembrinus, Veldmeijer 1998. kao Coloborhynchus mesembrinus, a Michael Fastnacht 2001. kao Criorhynchus mesembrinus. David Unwin je 2001. priključio materijal roda Tropeognathus vrsti Ornithocheirus simus, učinivši Tropeognathus mesembrinus mlađim sinonimom,[5] mada je 2003. ponovo uveo vrstu Ornithocheirus mesembrinus.[6] Veldmeijer je 2003. prihvatio da su Tropeognathus i Ornithocheirus bili kogenerični, ali je, odbacivši O. simus kao tipičnu vrstu roda Ornithocheirus u korist O. compressirostris (koju je Unwin nazvao Lonchodectes), koristio nazive Criorhynchus simus i Criorhynchus mesembrinus.[7] Kellner je 2000. ponovo počeo koristiti prvobitni naziv, Tropeognathus mesembrinus. Taissa Rodrigues i Kellner su 2013. zaključili da je rod Tropeognathus validan i da sadrži samo jednu vrstu, T. mesembrinus.[3]
Wellnhofer je 1987. dao naziv drugoj vrsti, Tropeognathus robustus, koja se zasniva na primjerku BSP 1987 I 47, jače građenom donjom čeljusti.[1] Danas se više ne smatra kogeneričnom sa Tropeognathus mesembrinus.[3]
Remove ads
Opis
Tropeognathus mesembrinus je dostizao raspon krila od 8,2 m, kao što se može zaključiti po veličini primjerka MN 6594-1.[8] T. mesembrinus je imao karakterističnu konveksnu krestu i sa gornje i donje strane vrha čeljusti.[9] Ona na gornjoj vilici uzdizala se od vrha njuške i protezala se nazad do fenestra nasoantorbitalis, velikog otvora sa strana lubanje. Postojala je i manja kresta na donjoj čeljusti, koja se nalazila na mjestu simfize lijeve i desne strane čeljusti.[10] Dok su mnogi ornitokajridi imali malene, kružne koštane kreste na stražnjem dijelu lubanje, iste su bile izrazito velike i razvijene kod Tropeognathusa.[7] Prvih pet leđnih pršljena spojeni su u "notarium". Pet krsnih pršljena spojeno je u sinsakrum. Treći i četvrti križni pršljen su grebenasti. Prednja lopatica os ilii snažno je usmjerena prema gore.[8]
Remove ads
Klasifikacija
Wellnhofer je 1987. priključio rod Tropeognathus porodici Tropeognathidae.[1] Ostali nisu prihvatili taj koncept; brazilski istraživači svrstavaju Tropeognathus mesembrinus u Anhangueridae, dok njihovi evropski kolege preferiraju Ornithocheiridae.
U popularnoj kulturi
Tropeognathus mesembrinus je bio predmet jedne čitave epizode u više puta nagrađivanoj BBC-jevoj TV seriji Walking with Dinosaurs (mada je predstavljen kao Ornithocheirus mesembrinus).[10] U Walking with Dinosaurs: A Natural History, dodatnoj knjizi napravljenoj uz tu seriju, tvrdilo se da nekoliko velikih fragmenata kosti iz formacije Santana u Brazilu ukazuju na to da je O. mesembrinus možda imao raspon krila od gotovo 12 metara i težinu od 100 kg, što bi ga činilo jednim od najvećih poznatih pterosaura.[12] Međutim, najveći primjerak Ornithocheirus mesembrinus opisan u to vrijeme imao je raspon krila od 6 m.[4] Primjerci kojima su režiseri opravdali tako visoku procjenu opisani su 2012. godine, a za vrijeme stvaranja Šetnje s dinosaurima istraživali su ih Dave Martill i Heinz Peter Bredow. U konačnom opisu tih ostataka iznesen je maksimalni raspon krila od 8,26 m.[8] Bredow je izjavio da ne smatra visokom procjenom, za koju se BBC odlučio, tačnom, te da su režiseri vjerovatno odabrali najveću moguću veličinu zato što je bila "spektakularnija".[13] Ipak, primjerak MN 6594-V pronađen 2013. godine, s obzirom na to koliko je potpun, predstavlja najveći primjerak pterosaura ikada pronađen.[8]
Remove ads
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads