Vanilija

Vanilija je zapravo aroma koja se dobija iz mahunastog ploda biljke vanilija planifolia povijuše iz roda orhideja.

Vanilija
Mahuna vanilije
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Razred:	Liliopsida
Red:	Asparagales
Porodica:	Orchidaceae
Potporodica:	Epidendroideae
Tribus:	Vanilleae
Podtribus:	Vanillinae
Rod:	Vanilla Miller

Riječ vainilla je španjolskog porijekla, a znači mala mahuna.^[1]

Opis i porijeklo vanilije

Španjolski konkvistador Hernán Cortés je oko 1520. prvi upoznao evopljane sa vanilijom i čokoladom, kad se upoznao s tim plodovima u Meksiku. Jedan od njegovih oficira, je nakon što su zarobili astečkog kralja Montezumu, primjetio da on pije chocolatl (piće napravljeno od zrna kakaovca i meda sa vanilijom). Španjolcima se toliko dopalo to piće da su ga odnjeli u Španjolsku. Vanilija je postala pravi hit oko 1700. po cijeloj Evropi. Meksiko je postao najveći proizvođač vanilije puna tri vijeka.^[2]

Pokušaji da se vanilija presadi u druge krajeve, dugo su ostali bez rezultata, jer su njen pelud raznosile jedino posebne meksičke pčele - melipona. Takvo stanje vladalo je sve do 1837., kad je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio metodu umjetnog oprašivanja bilja. Ipak njegova metoda je bila financijski neisplativa.^[3] Onda je 1841, Edmond Albius, 12 godišnji rob sa Reuniona u Indijskom oceanu, otkrio način ručnog oprašivanja vanilijina cvijeta, i to je omogućilo njegovo širenje po svijetu.^[4]

Mahunasti plod vanilije

Nakon Meksika, vanilija se počela uzgajati na Madagaskaru i susjednim komorskim otocima, Reunionu i Polineziji (Tahiti). Beru se nedozreli plodovi (jer se zreli plodovi raspucaju), suše se na suncu ili ispiru u vrućoj vodi. Zatim se zamataju u vunene pokrivače, da se izazove zrenje i vrenje i mahune postaju tamnosmeđe. Tokom vrenja na površini mahuna razvijaju se vrlo sitni bijeli kristalići, - vanilin. Vanilija ima intenzivan i ugodan miris. Po Evropi se najviše prodaje vanilija iz Madagaskara i otoka u Indijskom oceanu, a najfinije vrste nose oznaku burbonska vanilija (po starom francuskom imenu za otok Reunion - Île Bourbon). Duljina mahune je od 10 do 22 cm. Kvalitet mahune određuje se po dužini ploda i njegovoj elastičnosti, kao i po boji - što je plod tamniji i sjajniji, ima više - vanilina, i kvalitetniji je. Vanilin brzo hlapi, pa se kod izuzetno kvalitetnih plodova svaka mahuna pakira u staklenu ili plastičnu ambalažu s dobrim zatvaračem.

Proizvodnja i upotreba vanilije

Najveći proizvođači vanilije 2006

Zemlja	Proizvodnja (tona)	%
Madagaskar	6 200	58%
Filipini	2 399	23%
Kina	1 000	9%
Meksiko	306	2%
Turska	192	2%
Tonga	144	1%
Uganda	195	2%
Komori	65	0.6%
Francuska Polinezija	50	0.5%
Reunion	23	0.2%
Malavi	20	0.2%
Portugal	10	0.09%
Kenija	8	0.08%
Gvadalupa	8	0.08%
Zimbabve	3	0.03%
Izvor: FAO|UN Food & Agriculture Organization[5]

Vanilija je uz šafran najskuplja mirodija, i puno se koristi u slastičarstvu, kod izrade kolača, nekih vrsta peciva, čokolade pa i u proizvodnji likera. Vanilija se u slastičarstvu koristi kao mahuna - koja se nariba po slasticama zbog arome, ali puno više kao gotova mješavina sa šećerom. Postoje dvije vrste mješavina od šećera i vanilije:

• vanila šećer, koji sadrži 90% šećera u prahu i 10% vanilijinog praška
• vanilin šećer, koji sadrži 99% šećera u prahu i 1% vanilina (etil vanilin) dobiven sintetičkim putem.