Volujica

Volujica je brdo u južnom dijelu Bara u Crnoj Gori.

Pogled na Volujicu i Luku Bar s planine Vrsute

Geografija

Plaža Crvena stijena na Volujici u julu 2022.

Volujica se proteže u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Nalazi se između Jadranskog mora i Barskog polja. Proteže se 8 km od rta Volujica i poluotoka koji zatvara Barski zaljev do naselja Dobra voda. Volujica je široka u prosjeku 1 km. Najviši vrh lokalno se naziva Filin Tuz (256 m nadmorske visine), a drugi vrh po visini – Mogila (228 m). Sjeverna strana zapadnog dijela Volujice, u malom dijelu koji je poluotok, dio je Luke Bar. Pored rta Volujica, kojim se brdo sa zapadne strane završava u moru, sa jugozapadne strane su i rt i uvala Bigovica. U blizini uvale nalazi se i Mikovića pećina (Mikovićeva pećina), koju ronioci smatraju jednom od najatraktivnijih za ronjenje u Crnoj Gori. Plaža Crvena stijena, polukružno usječena u visoke stijene dužine oko 50 m, popularna je među stanovnicima Bara, ali je slabije posjećena zbog svoje nepristupačnosti. Jugoistočno od plaže je kraj tunela (dug 1071 m),^[1] kroz koji teče rijeka Rikavac i utječe u Jadransko more. Tunel je izgrađen pedesetih godina 20. stoljeća da bi se preusmjerio tok rijeke zbog izgradnje Luke Bar.

Historija

Manastir svetog Ilije na Volujici, fotografiran 2019.

Na Volujici je postojalo utvrđenje (gradina) iz ilirskog doba. Utvrde su građene na uzvišenjima, a funkcija im je bila obrambena. Na brdu se nalazi osam mogila, u kojima su sahranjivane značajne osobe tih vremena. Zbog nedovoljne zaštite, arheološki lokaliteti na Volujici bili su izloženi devastaciji i pljačkanju. Iako zakonom zaštićena kao spomenik kulture, uvala Bigovica, koja je u antičko vrijeme služila kao pristanište, spada među najugroženije arheološke lokalitete u ovom dijelu Jadrana.

Osim monahinja u manastiru svetog Ilije, područje Volujice danas nije naseljeno. Na trećem vrhu po visini (141 m) nalazi se pravoslavna crkva svetog proroka Ilije, na zapadnom dijelu brda iznad Luke Bar i kamenoloma.^[2] Prema narodnom predanju, prvobitnu crkvu izgradila je kraljica Jelena Anžujska. Crkva je s vremenom propadala zbog zemljotresa i miniranja pri gradnji Luke Bar. Obnovljena je 2014. godine. Osim nje, na brdu postoje i ostaci stare katoličke crkve. Na gravuri iz 1550. stoji natpis San Pelegrino.

Na Volujici je 1879. postavljen prvi svjetionik. Time je prvi crnogorski svjetioničar postao Šušanjanin Petar Stijepov Kalica. U blizini manastira nalazi se i stari repetitor. Smatra se da je ovdje otvorena prva radio-telegrafska postaja na Balkanu. Za to je zaslužan Guglielmo Marconi, talijanski inženjer i fizičar te jedan od osnivača bežične telegrafije. Dočekan je na Pristanu, podno Volujice, u kolovozu 1904. godine, kada je stanica puštena u rad, a knez Nikola I Petrović Njegoš ga je i odlikovao. Stanica je radila deset godina, do 1914. godine, razmjenjujući poruke s Barijem na udaljenosti većoj od 200 km. Srušena je u Prvom svjetskom ratu, kada su je bombardirali austrougarski ratni brodovi.

Šetnja Volujicom je danas znatno olakšana. Postojeće staze su uređene, a markirana je i nova. U suradnji s Planinarskim klubom Rumija, Izviđački odred 24. novembar iz Bara markirao je stazu koja prolazi pored znamenitosti Volujice. Staza je promovirana 24. studenoga 2020. godine, uoči Dana općine Bar. Šetnji je prisustvovao i gradonačelnik Bara Dušan Raičević.^[3]