Zabid

Zabid (arapski: زبيد) (ali i Zebid) je grad s oko 23.000 stanovnika ^[1] na zapadu Jemena uz obalnu ravnicu Tihama prema Crvenom moru u Muhafazi Al Hudaida.

Zabid

Svjetska baština UNESCO-a
Jemen (Azija i Oceanija, Arapske zemlje)
Registriran	1993 (17. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv, vi
Ugroženost	yes
Referenca	UNESCO

Historija grada

Karakteristična ornamentalna dekoracija na kućama u Zabidu

Grad je dobio ime po Wadi Zabidu, u slučaju Zabida wadi je dolina (a ne presušeni vodotok) koja se nalazi na jugu grada. Zabid je jedan od najstarijih gradova u Jemenu, on je bio glavni grad Jemena od 13. st. do 15. stoljeća i središte arapskog i muslimanskog svijeta zbog svoje glasovite Medrese Zabid, koja je bila centar islamskog obrazovanja. On je bio glavni grad dinastije Zijadida od 819 do 1018 godine i dinastije Najahida 1022-1158 g.^[2] Današnji Zabid je grad na intelektualnim i ekonomskim marginama suvremenog Jemena.^[3]

Stari grad Medina je okružen zidinama koje su ostale do danas, u njima se nalaze četiri vrata: Bab Al-Šabrik (istočna vrata), Bab Al-Nakhi (zapadna vrata), Bab Al-Kartab (južna vrata) i Bab Siham (sjeverna vrata). Zabid je podijeljen na četiri dijela (mahale); na dio za trgovce, dio za učenike vjerskih škola, dio za gradske dostojanstvenike i mahalu za zanatlije. U gradu su postojale 29 džamija i 53 medresa. Najvrijednije džamije su Al-Ašair podignuta u 8. st. i Velika džamija Zabid podignuta u 16. st..

Zabid je uvršten na Listu svjetske kulturne baštine - UNESCO-a 1993 godine.

Ugroženost Zabida

2000 godine Zabid je stavljen na Listu ugrožene svjetske baštine, to je napravljeno zato da se upozori jemensku vladu, na loše stanje održavanja i očuvanja objekata u gradu. Prema izvještaju UNESCO-a, otprilike: "40% izvornih gradskih kuća su porušene i zamijenjene betonskim zgradama, a i drugi objekti u drevnom suku su u gorem stanju".^[4] Ako se uskoro ne poduzmu mjere na očuvanju kulturne baštine, u roku od dvije godine Zabid će biti skinut s Liste svjetske baštine UNESCO-a.^[5]