Zhaozhou Congshen

Džošu ili Zhàozhōu Cōngshěn (kineski: ; Wade-Giles: Chao-chou Ts'ung-shen; japanski: ) (778–897), bio je kineski Chán (Zen) budistički učitelj poznat po "paradoksalnim izjavama i čudnim delima".^[1]

Zhàozhōu Cōngshěn
Škola	Ch'an
Lični/osobni detalji
Nacionalnost	Kinez
Rođenje	778 Kina
Smrt	897. (dob: 118–119)
Važnija mjesta
Titula	Zen učitelj

Joshu je bio jedan od najpronicljivijih čan učitelja u Kini za vrijeme T'ang dinastije, i zahvaljujući njemu zen u Kini se jako razvio.^[2] Kažu da je putovao čak u osamdesetoj godini s ciljem da se usavrši u ovladavanju zenom. Umro je u sto i dvadesetoj godini. Sve njegove izjave bile su poput sjajnih dragulja. O njemu je rečeno: "Njegov zen sja mu na usnama."^[2]

Bio je učenik Nánquán Pǔyuàna. Iako je sam doživio duboku starost, njegova budistička škola je nestala do 1000. godine.

Džošu u zen pričama

Nekoliko zen priča opisuje događaje iz Džošuovog života.

Pljuska za klanjanje Budi

Jednom prilikom je Joshu svojim štapom udario redovnika, koji se pun poštovanja klanjao Buddhi, na šta redovnik iznenađeno upita: "Nije li iskazivanje poštovanja Buddhi hvalevrijedna stvar?" "Da," odgovori učitelj, "ali je bolje biti čak i bez hvalevrijednih stvari."^[3][4]

D. T. Suzuki tumači da ovaj stav, površno gledano, ima nihilistički i ikonoklastički prizvuk, ali zaronimo li dublje u duh Joshua, "naći ćemo se suočeni s apsolutnom afirmacijom koja je prilično izvan dogleda prosudivačkog razumijevanja".^[3]

Pranje činije

Neki kaluđer jednom reče Džošuu: – Tek što sam došao u ovaj manastir. Molim te da me podučiš.

Džošu odgovori: – Da li si pojeo svoju porciju pirinča? – Jesam – odgovori kaluđer. – Onda – reče Džošu – idi i operi činiju.

U tom trenutku kaluđer se prosvetlio.^[5]

Literatura

• D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam, Zagreb, 1998.
• Pol Reps, Zen meso, zen kosti, Beograd, 2001.
• Dumoulin, Heinrich. Zen Buddhism: A History. Volume 1: India and China. Tr. Heisig, James W. and Knitter, Paul. Bloomington, Indiana: World Wisdom, 2005.