Asuanska brana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Asuanska brana je nasipna brana koja se nalazi na reci Nil, kod grada Asuana, u Egiptu. Ponekad se naziva Nova asuanska brana ili Visoka asuanska brana, kako bi se razlikovala od Stare asuanske brane koju su početkom 20. veka sagradili Britanci. Ova brana je izgrađena između 1960. i 1970. godine od strane domaćeg stanovništva uz veliku pomoć SSSR-a.[3] Kada je završena, bila je to najviša zemljana brana na svetu, nadvisujući branu Čatudž u Sjedinjenim Državama.[4]
Asuanska brana | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Egipat |
Najbliže naselje | Asuan |
Reka | Nil |
Početak izgradnje | 1960 |
Prva sinhronizacija | 1970 |
Podaci o jezeru | |
Stvara | 10.042 GWh (2004)[1] |
Zapremina | 132 km3 (107.000.000 acre⋅ft) ³ |
Površina | 5.250 km2 (2.030 sq mi) ² |
Podaci o elektrani | |
Broj turbina | 12×175 MW (235.000 KS) |
Tip | Nasip |
Instalisana snaga | 2.100 MW (2.800.000 KS) |
Tip turbine | Francisov tip |
Godišnja proizvodnja | 10.042 GWh (2004)[2] |
Prva brana kod Asuana izgrađena je u periodu od 1899. do 1902. godine, 5 km uzvodno od grada. Visoka je 54 m, ima 4 prevodnice za brodove i hidroelektranu. Nova, velika brana izgrađena 1960ih godina, 4 km uzvodno od stare, a visoka je 111 m. Gradnja asuanske brane predstavlja jedno od najvećih i najspektakularnijih dostignuća građevinarstva 20. veka. U poslednje vreme asuanska brana je predmet kontroverzi zbog erozije tla u delti Nila, odnosno povećanog zagađenja u Sredozemlju. Zvanično je otvorena 15. januara 1971. godine.
Gradnja asuanske brane predstavlja jedno od najvećih i najspektakularnijih dostignuća građevinarstva 20. veka. S druge strane, bila je povezana s nizom problema. Zbog izgradnje brane i stvaranja Naserovog jezera pretila je opasnost potapanja mnogih vrednih spomenika, uključujući kompleks u Abu Simbelu. Zbog toga je pod pritiskom Uneska sproveden kompleksni postupak premeštanja na novu lokaciju. U poslednje vrijeme Asuanska brana je predmet kontroverzi zbog erozije tla u delti Nila, odnosno povećanog zagađenja u Sredozemlju.
Dizajnirana za navodnjavanje i za proizvodnju električne energije, brana uključuje niz relativno novih karakteristika, uključujući veoma duboku zavesu za injektiranje ispod svoje osnove. Iako će se rezervoar na kraju zasuti, čak i najkonzervativnije procene pokazuju da će brana služiti najmanje 200 godina.[5]