Cimet je začin dobijen iz unutrašnje kore nekoliko vrsta stabala iz roda . Cimet se uglavnom koristi kao aromatični začin i dodatak za ukus u širokoj paleti kuhinja, slatkim i slanim jelima, žitaricama za doručak, grickalicama, čaju i tradicionalnoj hrani. Aroma i ukus cimeta potiču od esencijalnog ulja i glavne komponente cinamaldehida, kao i brojnih drugih sastojaka, uključujući eugenol.

Thumb
Trake sušene kore, prah kore i cvetovi malog drveta
Thumb
, iz Kohlerovih Medicinskih biljki (1887)
Thumb
Pogled izbliza na sirovi cimet

Cimet je naziv za nekoliko vrsta drveća i komercijalne začinske proizvode koje neka od njih proizvode. Svi su članovi roda su iz porodice .[1] Samo nekoliko vrsta se komercijalno gaji za začin. se ponekad smatra „pravim cimetom“, ali većina cimeta u međunarodnoj trgovini potiče od srodne vrste , koja se takođe naziva i „casija“.[2][3] Godine 2018, Indonezija i Kina proizvele su 70% svetske ponude cimeta, Indonezija je proizvela skoro 40%, a Kina 30%.[4]

Proizvodnja

Више информација Zemlja, (tone) ...
Produkcija cimeta – 2017
Zemlja (tone)
 Indonezija
87,130
 Kina
79,486
 Vijetnam
37,126
 Šri Lanka
17,255
Svet
224,144
Izvor: FAOSTAT agencija Ujedinjenih nacija[5]
Затвори

U 2017. godini četiri države su činile 99% svetskog proizvodnog totala: Indonezija, Kina, Vijetnam i Šri Lanka. Globalna proizvodnja se više od deset puta uvećala od 1970. Najveća promena po zemljama dogodila se u Vijetnamu, koji je od malog proizvođača 1970. godine postao treći po veličini 2017. godine.[5]

Prehrambena upotreba

Thumb
Nepečeni cimetni rolati

Kora cimeta koristi se kao začin. Cimet se uglavnom koristi u kuvarstvu kao začin i aroma. On se koristi u pripremi čokolade, posebno u Meksiku. Cimet se često koristi u slanim jelima od piletine i jagnjetine. U Sjedinjenim Državama cimet i šećer se često koriste za aromatizovanje žitarica, jela na bazi hleba, poput tosta, i voća, posebno jabuka; mešavina cimeta i šećera (cimetni šećer) prodaje se odvojeno za takve svrhe. Takođe se koristi u portugalskoj i turskoj kuhinji za slatka i slana jela. Cimet se takođe može koristiti u kišeljenju i božićnim pićima poput egnoga. Cimet u prahu dugo je bio važan začin za poboljšanje ukusa persijske kuhinje, gde se koristi u raznim gustim supama, pićima i slatkišima.[6]

Hranljivi sastojci

Кратке чињенице Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz), Energija ...
Cimet, začin, mleven
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija1.035 kJ (247 kcal)
80,6 g
Šećeri2,2 g
Prehrambena vlakna53,1 g
1,2 g
4 g
Vitamini
Vitamin A ekv.
(2%)
15 μg
Tiamin (B1)
(2%)
0,02 mg
Riboflavin (B2)
(3%)
0,04 mg
Niacin (B3)
(9%)
1,33 mg
Vitamin B6
(12%)
0,16 mg
Folat (B9)
(2%)
6 μg
Vitamin C
(5%)
3,8 mg
Vitamin E
(15%)
2,3 mg
Vitamin K
(30%)
31,2 μg
Minerali
Kalcijum
(100%)
1.002 mg
Gvožđe
(64%)
8,3 mg
Magnezijum
(17%)
60 mg
Fosfor
(9%)
64 mg
Kalijum
(9%)
431 mg
Natrijum
(1%)
10 mg
Cink
(19%)
1,8 mg
Ostali konstituenti
Voda10,6 g

Source: USDA baza podataka[7]
Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA
Затвори

Mleveni cimet sastoji se od oko 11% vode, 81% ugljenih hidrata (uključujući 53% dijetetskih vlakana), 4% proteina i 1% masti.[7] U referentnoj količini od 100 grama mleveni cimet je bogat izvor kalcijuma (100% dnevne vrednosti (DV)), gvožđa (64% DV) i vitamina K (30% DV)

Aroma i ukus

Za ukus cimeta zaslužno je aromatično esencijalno ulje koje čini 0,5 do 1% njegovog sastava. Ovo esencijalno ulje može se pripremiti grubim lupanjem kore, maceracijom u morskoj vodi, a zatim brzom destilacijom cele mase. On je zlatnožute boje, karakterističnog cimetnog mirisa i vrlo vrućeg aromatičnog ukusa. Opor ukus i miris potiču od cinamaldehida (oko 90% esencijalnog ulja iz kore) i reakcijom sa kiseonikom starenjem potamni i formira smolasta jedinjenja.[8]

Sastojci cimeta uključuju nekih 80 aromatičnih jedinjenja,[9] uključujući eugenol koji se nalazi u ulju od lišća ili kore stabala cimeta.[10]

Alkoholna aroma

Cimet se koristi kao aroma u cimetnom likeru,[11] kao što je viski sa ukusom cimeta u Sjedinjenim Državama, i rakomelo, rakija od cimeta popularna u delovima Grčke.

Zdravstvena istraživanja

Pregledi kliničkih ispitivanja izvestili su o smanjenju glukoze u plazmi pri pošćenju i nedoslednim efektima na hemoglobin A1C (, pokazatelj hronično povišene glukoze u plazmi).[12][13][14][15][16] Četiri pregleda su izvestila o smanjenju glukoze u plazmi pri pošćenju,[12][13][14][16] a samo dva su prijavila niži nivo ,[12][14] a jedan je izvestio o odsustvu promene u bilo kojoj meri.[15] U Kohranovom pregledu primećeno je da je trajanje ispitivanja bilo ograničeno na 4 do 16 nedelja i da nijedno ispitivanje nije izveštavalo o promenama u kvalitetu života, morbiditetu ili stopi smrtnosti. Zaključak Kohranovih autora bio je: „Nema dovoljno dokaza koji podržavaju upotrebu cimeta za diabetes mellitus tipa 1 ili tipa 2“.[15] Pozivajući se na Kohranov pregled, američki Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje izjavio je: „Studije urađene kod ljudi ne podržavaju upotrebu cimeta ni u jednom zdravstvenom stanju.“[17]

Metaanaliza ispitivanja cimetne suplementacije merenjima lipida izvestila je o smanjenju ukupnog holesterola i triglicerida, ali nije došlo do značajnih promena u LDL-holesterolu ili HDL-holesterolu.[18] Jedan drugi izveštaj navodi da nije došlo do promene telesne težine ili rezistencije na insulin.[16]

Cimet ima dugu istoriju upotrebe u tradicionalnoj medicini kao pomoćno sredstvo digestivnog sistema.[17]

Toksičnost

Sistematski pregled neželjenih događaja kao rezultat upotrebe cimeta prijavio je gastrointestinalne poremećaje i alergijske reakcije kao najčešće prijavljene neželjene efekte.[19]

Evropska agencija za bezbednost hrane je 2008. godine razmotrila toksičnost kumarina, komponente cimeta, i potvrdila maksimalni preporučljivi dnevni unos (engl. ) od 0,1 kumarina po telesne težine. Poznato je da kumarin uzrokuje oštećenje jetre i bubrega u visokim koncentracijama i da ima metabolički efekat kod ljudi sa polimorfizmom .[20][21] Na osnovu ove procene, Evropska unija je postavila smernice za maksimalni sadržaj kumarina u namirnicama od 50 po testa u sezonskoj hrani i 15 po u svakodnevno pečenoj hrani.[22] Maksimalni preporučeni TDI od 0,1 kumarina po telesne težine jednak je 5 kumarina za telesnu težinu od 50 :

cumarin/ cimet0,10–12,180,005–0,090
TDI cimet na 50 kg telesne težine0,4–50 više od 50 

Zbog promenljive količine kumarina u , obično preko 1,0 kumarina po cimeta, a ponekad i do 12 puta više, ima nisku bezbednu gornju granicu unosa kako bi se pridržavala gornjeg TDI.[23] Suprotno tome, sadrži kumarin samo u tragovima.[24]

Galerija

Reference

Literatra

Spoljašnje veze

Wikiwand in your browser!

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.

Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.