Džosaja Vilard Gibs
From Wikipedia, the free encyclopedia
Džosaja Vilard Gibs (engl. ; 11. februar 1839 — 28. april 1903) bio je američki naučnik koji je napravio važne teoretske doprinose u fizici, hemiji i matematici. Njegov rad na primeni termodinamike je bio instrumentalan u transformisanju fizičke hemije u rigoroznu induktivnu nauku. Zajedno sa Džejmsom Klerkom Maksvelom i Ludvigom Bolcmanom, on je kreirao statističku mehaniku (termin koji je on skovao), objašnjavajući zakone termodinamike kao posledice statističkih svojstava ansambla mogućih stanja fizičkog sistema koji se sastoji od čestica. Gibs je isto tako radio na primeni Maksvelovih jednačina na probleme fizičke optike. Kao matematičar, on je izumeo modernu vektorsku analizu (nezavisno od britanskog naučnika Olivera Hevisajda, koji se bavio sličnim radom tokog istog perioda).
Džosaja Vilard Gibs | |
---|---|
Datum rođenja | (1839-02-11)11. februar 1839. |
Mesto rođenja | Nju Hejven, Konektikat, SAD |
Datum smrti | 28. april 1903.(1903-04-28) (64 god.) |
Mesto smrti | Nju Hejven, Konektikat, SAD |
Državljanstvo | američko |
Obrazovanje | Jejl koledž |
Polje | Fizika, hemija, matematika |
Institucija | Jejl koledž |
Učenici | Edvin Bidvel Vilson, Erving Fišer|, Henri Endruz Bamsted, Lind Viler, Li De Forest |
Mentori | Hubert Anson Njutn |
Poznata po |
|
Nagrade |
|
Potpis | [[File:{{{потпис}}}JWgibbs-signature.jpg|frameless|upright=0.72|alt=potpis_alt}}}]] |
Godine 1863, Jejl je nagradio Gibsa prvim američkim doktoratom u inžinjerstvu. Nakon trogodišnjeg boravka u Evropi, Gibs je proveo ostatak svoje karijere na Jejlu, gde je bio profesor matematičke fizike od 1871. do svoje smrti. Radeći u relativnoj izolaciji, on je postao najraniji teoretski naučnik u Sjedinjenim Državama koji je stekao međunarodnu reputaciju i koga je hvalio Albert Ajnštajn kao „najvećeg uma američke istorije”.[2] Godine 1901, Gibs je primio ono što je tada smatrano najvećim izrazom počasti međunarodne naučne zajednice, Koplijevu medalju Kraljevskog društva iz Londona,[2] „za njegov doprinos matematičkoj fizici”.[3]
Komentatori i biografi naglašavaju kontrast između Gibsovog tihog, usamljeničkog života u Novoj Engleskoj na prelazu veka i velikog međunarodnog impakta njegovih ideja. Mada je njegov rad bio skoro u potpunosti teoretski, praktična vrednost Gibsovih doprinosa postala je evidentna sa razvojem industrijske hemije tokom prve polovine 20. veka. Prema Robertu A. Milikenu, u čistoj nauci Gibs je „uradio za statističku mehaniku i za termodinamiku ono što je Laplas uradio za nebesku mehaniku i Maksvel za elektrodinamiku, naime, učinio svoje polje dobro završenom teorijskom strukturom”.[4]