Naučna teorija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Naučna teorija je objašnjenje jednog aspekta prirodnog sveta koje se može ponovljivo testirati i proveriti u skladu sa naučnom metodom, koristeći prihvaćene protokole posmatranja, merenja i procene rezultata. Tamo gde je to moguće, teorije se testiraju u kontrolisanim uslovima u eksperimentu.[1][2] U okolnostima koje nisu podložne eksperimentalnom testiranju, teorije se vrednuju putem principa abduktivnog rasuđivanja. Utvrđene naučne teorije održale su se nakon rigoroznih preispitivanja i utelovljuju naučno znanje.[3]
Značenje termina naučna teorija (koji se često skraćuje na teorija radi sažetosti) kao što se koristi u naučnim disciplinama značajno se razlikuje od uobičajene vernakularne upotrebe teorije.[4][Note 1] U svakodnevnom govoru, teorija može podrazumevati objašnjenje koje predstavlja neutemeljene i spekulativne pretpostavke,[4] dok u nauci ona opisuje objašnjenje koje je testirano i široko prihvaćeno kao validno. Ove različite upotrebe uporedive su sa suprotstavljenim upotrebama predviđanja u nauci nasuprot uobičajenog govora, gde ona označavaju puku nadu.
Snaga naučne teorije povezana je sa raznolikošću pojava koje se njome mogu objasniti i njenom jednostavnošću. Kako se prikupljaju dodatni naučni dokazi, naučna teorija se može modifikovati i ultimatno odbaciti, ako se ne može uskladiti sa novim nalazima. U takvim okolnostima je neophodna tačnija teorija. To ne znači da se sve teorije mogu temeljno izmeniti (na primer, dobro utvrđene fundamentalne naučne teorije, kao što su evolucija, heliocentrična teorija, teorija ćelija, teorija tektonike ploča itd). U određenim slučajevima, manje tačna, nemodifikovana naučna teorija i dalje se može tretirati kao teorija, ako je korisna (čisto zbog svoje jednostavnosti) kao aproksimacija u određenim uslovima. Takav slučaj su Njutnovi zakoni kretanja, koji mogu poslužiti kao aproksimacija specijalne relativnosti pri brzinama koje su male u odnosu na brzinu svetlosti.[5][6][7]
Naučne teorije su proverljive i daju opovrgljiva predviđanja.[8] One opisuju uzroke određenog prirodnog fenomena i koriste se za objašnjenje i predviđanje aspekata fizičkog univerzuma ili specifičnih istraživačkih područja (na primer, električne energije, hemije i astronomije). Naučnici koriste teorije za unapređivanje naučnog znanja, kao i za omogućavanje napretka u tehnologiji ili medicini.
Kao i kod drugih oblika naučnog znanja, i naučne teorije su deduktivne i induktivne.[9] One imaju za cilj prediktivnost i moć objašnjavanja.
Paleontolog Stiven Džej Guld napisao je da „... činjenice i teorije su različite stvari, a pregače hijerarhije rastuće sigurnosti. Činjenice su podci o svetu. Teorije su strukture ideja koje objašnjavaju i tumače činjenice.”[10]