From Wikipedia, the free encyclopedia
Filipinsko-američki rat,[10] koji se naziva i Filipino-američkim ratom, Filipinskim ratom, Filipinskom pobunom ili Tagaloškom pobunom[11][12] (filipinski: ; španski: ), bio je oružani sukob između Prve Filipinske Republike i Sjedinjenih Država koji je trajao od 4. februara 1899. do 2. jula 1902.[1] Dok su filipinski nacionalisti na sukob gledali kao na nastavak borbe za nezavisnost koja je započeta 1896. godine Filipinskom revolucijom, Američka vlada je to smatrala pobunom.[13] Sukob je nastao kada se Prva Filipinska Republika usprotivila uslovima Pariskog ugovora po kojem su SAD preuzele Filipine od Španije, okončavši kratki Špansko-američki rat.[14]
Filipinsko-američki rat | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
U smeru kazaljki na satu od gore levo: Trupe SAD u Manila, Gregorio del Pilar i njegove trupe oko 1898, Amerikanci čuvaju most na reci Pasig 1898. godine,Bitka za Santa Kruz, Filipinski vojnici kod Malolosa, Bitka kod Kingva | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
1899–1902
|
1899–1902
Japansko carstvo | ||||||||
1902–1913
|
1902–1906 1899–1913 Sulu sultanat | ||||||||
Jačina | |||||||||
≈24.000 do ≈44.000 borbena jačina[4] |
≈80.000–100.000 regularni i rezervisti[4] | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
4.234[5]–6,165 killed,[6] 2.818 ranjeno[5] | 16.000-20.000 ubijeno[7] | ||||||||
Filipinski civili: 250.000–1.000.000 umrlo, najviše zbog gladi i bolesti;[7] uključujući 200.000 umrlih od kolere.[8][9][lower-roman 1] | |||||||||
|
Borba je izbila između snaga Sjedinjenih Država i Filipinske republike 4. februara 1899. godine, u onome što je postalo poznata kao Bitka za Manilu iz 1899. godine. Dana 2. juna 1899. godine Prva Filipinska Republika zvanično je objavila rat protiv Sjedinjenih Država.[15][16] Rat je zvanično završen 2. jula 1902. pobedom Sjedinjenih Država. Međutim, neke filipinske grupe - predvođene veteranima Katipunana, filipinskog revolucionarnog društva - nastavile su da se bore protiv američkih snaga još nekoliko godina. Među tim vođama bio je i general Makario Sakaj, veteranski član Katipunana koji je preuzeo dužnost predsedavajućeg proglašene Tagalog republike, formirane 1902. godine nakon hvatanja predsednika Emilija Aguinalda. Ostale grupe, uključujući narode Moro i Pulahan, nastavile su sa neprijateljstvima u udaljenim predelima i ostrvima, sve do svog konačnog poraza u bici kod Bud Bagsaka, 15. juna 1913. godine.[17]
Rat je rezultirao smrću najmanje 200.000 filipinskih civila, uglavnom zbog gladi i bolesti.[18][19][20][21][22][23][24][25] Neke procene za ukupne civilne mrtve dostižu i milion.[26][7] Rat, a posebno američka okupacija koja je usledela, promenili su kulturu ostrva, što je dovelo do ukidanja Katoličke crkve na Filipinima kao državne religije i uvođenja engleskog na ostrva kao primarnog jezika vlasti, obrazovanja, biznisa, industrije, i u narednim decenijama, među porodicama više klase i obrazovanim pojedincima.
Godine 1902. Kongres Sjedinjenih Država usvojio je Filipinski organski zakon, kojim je predviđeno stvaranje Filipinske skupštine, sa članovima koje biraju Filipinski muškarci (žene nisu imale glas sve do nakon plebiscita o izboru iz 1937). [27][28] Ovaj zakon je zamenjen Džonsovim zakonom iz 1916. godine (Zakon o autonomiji Filipina), koji je sadržao prvu formalnu i zvaničnu izjavu posvećenosti vlade Sjedinjenih Država da se na kraju odobri nezavisnost Filipinima.[29] Tajdings-Makdafijev zakon iz 1934. (Zakon of filipinskoj nezavisnosti) stvorio je Filipinski komonvelt sledeće godine, povećavajući samoupravu pre nezavisnosti i uspostavio proces ka punoj filipinskoj nezavisnosti (prvobitno planiranoj za 1944. godinu, ali je to omeo i odložio Drugi svetski rat). Sjedinjene Države su dale nezavisnost 1946, posle Drugog svetskog rata i Japanske okupacije Filipina, Sporazumom iz Manile.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.