Istorija Bangladeša
From Wikipedia, the free encyclopedia
Moderni Bangladeš nastao je kao nezavisna nacija 1971. godine nakon što se odvojio i postigao nezavisnost od Pakistana u Oslobodilačkom ratu Bangladeša. Granice ove zemlje podudaraju se glavnim delom drevnog i istorijskog regiona Bengala, u istočnom delu Indijskog potkontinenta, gde civilizacija postoji više od četiri milenijuma, do eneolita. Istorija regiona usko je povezana sa istorijom Bengala i širom istorijom Indijskog potkontinenta. Rana dokumentovana istorija Bangladeša sadržavala je sukcesije hinduističkih i budističkih kraljevstava i carstava, koja su se nadmetala za regionalnu dominaciju.
Islam je prispeo tokom 6-7 veka nove ere i postepeno je postao dominantan od početka 13. veka pojavom muslimanskih vladara, kao i sunitskih misionara, poput Šaha Džalala u regionu. Kasnije su muslimanski vladari inicirali propovedanje islama gradeći džamije. Od 14. veka nadalje, ovom oblašću je vladao Bengalski sultanat, koji je osnovao kralj Šamsudin Iljas Šah, čime je započeo period ekonomskog prosperiteta zemlje i vojne dominacije nad regionalnim carstvima. Sultanat su Evropljani nazivali najbogatijom zemljom za trgovinu.[1] Nakon toga, regija je došla pod Mogulsko carstvo, kao njegova najbogatija provincija. Bengalski Subah je generisao skoro polovinu BDP carstva i 12% svetskog BDP,[2][3][4] više od celokupne zapadne Evrope, koja je u tom periodu započinjala proto-industrijalizaciju.[5] Stanovništvo glavnog grada Dake premašilo je milion ljudi.
Nakon pada Mogulskog carstva početkom 1700-ih, Bengal je postao polu-nezavisna država pod Navapskim bengalima, koju je na kraju predvodio Siradž ud-Daula. Kasnije ga je osvojila Britanska istočnoindijska kompanija u bici kod Plaseja 1757. godine. Bengal je direktno doprineo industrijskoj revoluciji u Britaniji, mada je to dovelo do njegove deindustrijalizacije.[6][7][8][9]
Granice modernog Bangladeša utvrđene su razdvajanjem Bengala i Indije u avgustu 1947, kada je ovaj region postao Istočni Pakistan kao deo novoformirane države Pakistan s skladu sa granicom podele Indije.[10] Međutim, od Zapadnog Pakistana ga je razdvajalo 1.600 km (994 milje) teritorije Indije. Bangladeški oslobodilački rat (bengalski: মুক্তিযুদ্ধ ), takođe poznat kao Bangladeški rat za nezavisnost, ili jednostavno oslobodilački rat u Bangladešu, bio je revolucija i oružani sukob podstaknut usponom Bangalskog nacionalističkog pokreta u onom što je tada bio Istočni Pakistan tokom genocida u Bangladešu iz 1971. godine. To je rezultiralo nezavisnošću Narodne Republike Bangladeš. Nakon nezavisnosti, nova država je preživela glad, prirodne katastrofe i široko rasprostranjeno siromaštvo, kao i politička previranja i vojne udare. Obnovu demokratije 1991. godine pratio je relativno miran i brz ekonomski napredak. Bangladeš je danas značajan proizvođač u svetskoj tekstilnoj industriji.