Istorija Republike Irske
From Wikipedia, the free encyclopedia
Irska država je nastala 1922. godine kao Irska slobodna država, dominion Britanskog komonvelta, koja se odvojila od Velike Britanije po Anglo-irskom sporazumu. Ona se sastoji od 26 od ukupno 32 okruga ostrva Irske. Ustav iz 1937. je preimenovao državu u Irska. Godine 1949. izričito je postala republika, pod uslovima iz Zakona o Irskoj iz 1948. godine, čime je okončala svoje članstvo u Britanskom komonveltu. Irska se 1973. godine pridružila Evropskoj zajednici.
Irska slobodna država je po svom osnivanju bila uvučena u građanski rat između nacionalista koji su podržavali sporazum i protivnika koji su zahtevali republiku. Prosporazumna strana, organizovana kao (Društvo Gala), odnela je prevagu u sukobu i pobedila na narednim izborima. Oni su formirali vladu države do 1932. godine, kada su mirno predali vlast antisporazumskoj frakciji u Fijana Folu, koja ih je pobedila na izborima. Irska država je, uprkos nasilnim počecima, tokom svog postojanja ostala liberalna demokratija. Promene u 1930-ima uklonile su mnoge od veza s Britanijom uspostavljene po sporazumu, a neutralnošću Irske u Drugom svetskom ratu pokazana je nezavisnost Britanije u spoljnopolitičkim pitanjima.
U ekonomskoj sferi irska država je imala mešovite performanse. Po nezavisnosti, to je bila jedna od bogatijih zemalja u Evropi po glavi stanovništva.[1] Međutim, ona je od Britanske vladavine nasledila probleme nezaposlenosti, emigracije, neravnomernog geografskog razvoja i nedostatka matične industrijske baze. Tokom većeg dela svoje istorije država se borila da sanira ove probleme. Posebni vrhunci emigracije zabeleženi su tokom 1930-ih, 1950-ih i 1980-ih, kada je irska ekonomija beležila mali rast.[2]
Tokom 1930-ih vlada Fijana Fola pokušala je da stvori irsku domaću industriju koristeći subvencije i zaštitne tarife. U kasnim pedesetim godinama ove politike su odbačene u korist slobodne trgovine sa odabranim zemljama i podsticanja stranih investicija niskim porezima. Ovo se proširilo kada je Irska ušla u Evropsku ekonomsku zajednicu 1973.[3] Tokom devedesetih i 2000-ih, Irska je doživela ekonomski procvat poznat kao Keltski tigar, u kojem je BDP zemlje nadmašio mnoge evropske susede.[4] Imigracija je takođe nadmašila emigraciju, dovodeći tako državno stanovništvo na preko 4 miliona.[5] Međutim, od 2008. Irska je doživela ozbiljnu krizu u bankarskom sektoru i vezanu za državni dug. Rezultat ekonomskog pada produbio je efekat svetske recesije na Irsku.
Od 1937. do 1998. godine Irski ustav je uključivao iredentističku tvrdnju o Severnoj Irskoj kao delu nacionalne teritorije. Međutim, država se takođe protivila i koristila svoje snage bezbednosti protiv onih oružanih grupa - uglavnom Provizione irske republikanske vojske - koje su pokušale da ujedine Irsku silom. To se desilo 1950-ih, tokom 1970-ih i 1980-ih i nastavlja se u smanjenim razmerama.[6] Irske vlade su u međuvremenu pokušale da postignu sporazum o sukobu poznat kao Problemi sa Severnom Irskom od 1968. do kraja 1990-ih. Britanska vlada zvanično je priznala pravo irske vlade da bude strana u pregovorima o Severu u Anglo-irskom sporazumu iz 1985.[7] Godine 1998, kao deo Sporazuma iz Belfasta, Irski ustav je izmenjen referendumom da bi se teritorijalni zahtev za Severnu Irsku uklonio i umesto toga proširilo se pravo na irsko državljanstvo svim ljudima na ostrvu ukoliko žele da ga imaju.[8]