Kratkovidnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kratkovidnost (miopija od grč. )[1] predstavlja poremećaj lomljenja zraka u oku, u kojem, kad je akomodacija opuštena, paralelno usmereno svetlo proizvodi sliku ispred mrežnjače, umjesto na mrežnjači kao kod normalnog oka.
Kratkovidnost | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | optometry |
MKB-10 | H52.1 |
MKB-9-CM | 367.1 |
DiseasesDB | 8729 |
MeSH | D009216 |
Ljudi s kratkovidnošću jasno vide bliske objekte, dok se udaljeniji objekti vide zamućeno. Očna jabučica kod kratkovidnih je preduga ili je rožnjača preizbočena, pa su slike fokusiraju u staklastom telu, unutar oka, umesto na mrežnjači, u stražnjem delu oka. Suprotan poremećaj od kratkovidnosti je hiperopija ili dalekovidnost – gde je rožnjača ima nedovoljno izbočenu površinu ili je oko prekratko.
Oftalmolozi i optometristi ispravljaju miopiju najčešće putem nošenja korektivnih sočiva, kao što su naočare ili kontaktna sočiva, a može se takođe ispraviti i laserskom hirurgijom kao što je . Korektivna sočiva imaju negativnu optičku jačinu (konkavne su, „minus“), što kompenzira pozitivnu dioptriju kratkovidnog oka. Miopija je delom nasledna.[2][3]