![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bc/Slave_laborers_at_Buchenwald.jpg/640px-Slave_laborers_at_Buchenwald.jpg&w=640&q=50)
Nacistički koncentracioni logori
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nacistička Nemačka otvarala je i držala koncentracione logore širom svojih teritorija pre i za vreme Drugog svetskog rata. Prvi nacistički logori javljaju se tokom prve polovine 1933. godine nakon što je Hitler izabran za kancelara. Hitlerova stranka preuzela je kontrolu nad policijom uz pomoć ministra unutarnjih poslova Vilhelma Frika te Hermana Geringa. Originalna ideja i smisao logora bio je politički progon i zatvaranje neistomišljenika, a procenjuje se da je do početka rata u logorima držano preko 45 000 osoba.[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bc/Slave_laborers_at_Buchenwald.jpg/640px-Slave_laborers_at_Buchenwald.jpg)
Himlerova zloglasna tajna policija preuzela je potpunu kontrolu nad tadašnjom državnom policijom i koncentracionim logorima u periodu od 1934-45. Nakon nekog vremena Himler je proširio ulogu logora, odnosno u njih je smeštao Jevreje, kriminalce, homoseksualce, invalide, Rome i dr. Nadzor i regulaciju rada kampova sprovodilo je takozvani Inspektorat za koncentracione logore ( ), a od 1942. godine nadzor provodi jedan od ureda SS-a. Postoji razlika između koncentracionih logora i logora smrti. Koncentracioni logori služili su za eliminaciju, mučenje i zatvaranje političkih protivnika, neistomišljenika i nearijevaca, dok su logori smrti služili isključivo za etničko čišćenje, najčešće Jevreja. Krajnji cilj koncentracionih logora, odnosno logora smrti je isti, fizička eliminacija, odnosno ubistvo.[2]
Najveći i najpoznatiji logori su bili: Aušvic-Birkenau, Belzec, Buhenvald, Dahau, Majdanek, Treblinka i dr.