![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/08/Nipkow_disk.svg/langsr-640px-Nipkow_disk.svg.png&w=640&q=50)
Nipkovljev disk
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nipkovljev disk (skenirajući disk) mehanički je uređaj za skeniranje slika koji je 1884. izumeo Paul Gotlib Nipkov. Disk je ključna komponenta u razvoju mehaničke televizije tokom 20-ih godina prošlog veka.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/08/Nipkow_disk.svg/300px-Nipkow_disk.svg.png)
Uređaj je mehanički disk koji rotira, napravljen od metala, plastike, kartona i sl, u kom su u jednakim razmacima izbušene rupe istog prečnika. Rupe su postavljene spiralno, poput brazdi na gramofonskoj ploči.
Slika se projektuje direktno na disk.[1] Svaka rupa u spirali uzima "komadić" slike koji senzor prepoznaje kao svetlost ili tama. Ako je senzor napravljen tako da kontroliše svetlo iza drugog Nipkovljevog diska koji rotira istom brzinom i u istom smeru, slika će se reprodukovati liniju po liniju. Veličinu reprodukovane je proporcionalna veličini diska - što je veći disk, veća je i slika.
U Nipkovljevom disku koriste se relativno jednostavni senzori u obliku fotoćelije ili fotodiode. Mane diska su u ograničenom broju skeniranih linija (30 - 100, vrlo retko 200), nelinearnoj geometriji skeniranih slika (koje su bile "iskrivljene"), te u nesrazmernoj veličini uređaja u odnosu na skenirane slike.