Povratak u budućnost II
From Wikipedia, the free encyclopedia
Povratak u budućnost deo (engl. ) je američki naučnofantastični film iz 1989. godine, režisera Roberta Zemekisa, koji je ponovo u saradnji sa Bobom Gejlom napisao i scenario. Nastavak je filma Povratak u budućnost i drugo je ostvarenje u istoimenom serijalu. U glavnim ulogama našla se gotovo cela postava iz prethodnog dela — Majkl Džej Foks, Kristofer Lojd, Lea Tompson i Tomas F. Vilson, dok je jedino Krispin Glaver odustao od uloge u nastavku.[2] Film prati avanture Martija Makflaja i doktora Emeta Brauna koji vremeplovom odlaze u budućnost 2015. godine, alternativnu verziju 1985, te u 1955. u isto u vreme i mesto gde se odvija radnja prvog filma.
Povratak u budućnost II deo | |
---|---|
Izvorni naslov | Back to the Future Part II |
Žanr | naučna fantastika, avantura, komedija |
Režija | Robert Zemekis () |
Scenario | Bob Gejl () Robert Zemekis |
Producent | Nil Kanton () Bob Gejl () Izvršni producenti: Stiven Spilberg () Ketlin Kenedi () Frenk Maršal () |
Glavne uloge | Majkl Džej Foks () Kristofer Lojd () Lea Tompson () Tomas F. Vilson () |
Muzika | Alan Silvestri () |
Kinematografija | Din Kandi () |
Izdavačka kuća | |
Godina | 1989. |
Trajanje | 108 minuta |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
Budžet | 40 miliona dolara[1] |
Zarada | 336 miliona dolara[1] |
Prethodni | |
Sledeći | |
Veb-sajt | |
veza |
Film je produciran sa budžetom od 40 miliona dolara i snimljen je istovremeno sa svojim nastavkom, Povratak u budućnost III. Snimanje je počelo u februaru 1989, nakon što su dve godine bile potrošene na izgradnju scenografije i pisanje scenarija. Dvoje glumaca iz prvog filma, Krispin Glaver i Klaudija Vels, nisu se vratili; Klaudiju je u ulozi Dženifer Parker zamenila Elizabet Šu, dok je Glaverov lik, Džordž Mekflaj, ne samo minimizovan u radnji, već ga je u određenim scenama glumio Džefri Veisman u teškoj šminki. Glaver je uspešno tužio Zemekisa i Gejla, promenivši način na koji se producenti mogu nositi sa odlaskom i zamenom glumaca u ulozi. Povratak u budućnost II je takođe bio revolucionarni projekat studija za vizuelne efekte Industrial Light & Magic (ILM): Pored digitalnog komponovanja, ILM je koristio sistem kamera za kontrolu pokreta „VistaGlide”, koji je glumcu omogućio da istovremeno tumači više likova na ekranu bez žrtvovanja kretanja kamere.
Film je realizovan 22. novembra 1989. godine. Isprva je dobio pomešane kritike od strane kritičara i zaradio 336 miliona dolara širom sveta, što ga čini trećim filmom iz 1989. po zaradi. Prijem filma se popravio tokom godina, dok su gluma, priča, režija, kinematografija, muzika i predviđanja bili pohvaljeni. Neki kritičari ga smatraju jednim od Zemekisovih najboljih filmova, kao i jednim od najboljih filmskih nastavaka svih vremena.