Analogno digitalni konvertor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Analogno-digitalni konvertor (ADC) je elektronsko kolo koje ulazni analogni signal pretvara u digitalni oblik.

ADC se primjenjuju u svim digitalnim instrumentima, gdje se rezultat mjerenja analogne veličine prikazuje na cifarskom indikatoru. Ako je digitalni instrument namijenjen samo za prikazivanje izmjerene veličine, tada brzina konverzije nije od značaja, već samo rezolucija, linearnost i tačnost. Za ovu primjenu najpogodniji je ADC sa dvojnom integracijom, koji se odlikuje jednostavnom konstrukcijom, visokom tačnošću (±0.005%), vrlo sporim radom (20 mjerenja/s) i velikom rezolucijom. Tačnost konverzije ADC sa dvojnom integracijom zavisi od tačnosti referentnog napona, a vrijeme konverzije je zanemarljivo malo u poređenju sa vremenom potrebnim da se pročita mjerni rezultat.

Na slici je prikazana jednostavna blok šema digitalnog voltmetra za jednosmjerni napon. U digitalnom voltmetru se najprije izvrši slabljenje, odnosno pojačanje mjerenog napona, zatim njegovo uobličavanje, da bi se potom obavljalo pretvaranje jednosmjernog napona u digitalni oblik u analogno-digitalnom konvertoru, i na kraju prikazivanje rezultata mjerenja na digitalnom indikatoru.
Remove ads
AD konvertor sa dvojnom integracijom


ADC sa slike konvertuje samo negativne ulazne napone. Mjereni jednosmjerni napon dovodi se na ulazni oslabljivač (otpornički djelitelj napona) ili pojačavač, gdje se u zavisnosti od vrijednosti pojačava ili slabi, tako da se dobije vrijednost napona unutar normiranog područja. Početak konverzije se zadaje signalom START koji resetuje brojač, a preko kontrolne logike () otvara prekidač i prebacuje prekidač u položaj 1 (na ulazu integratora je napon –). Sada napon na izlazu iz integratora linearno raste u skladu sa:
Pošto je na ulazu komparatora pozitivan napon, izlaz komparatora postaje = 1. Brojač počinje da broji, jer se otvara logička I kapija (takt impulsi dolaze na kapiju iz generatora taktnih impulsa). Integraljenje napona se odvija tokom precizno određenog fiksnog vremenskog intervala T1. Njegovo trajanje određuje brojač, i ono odgovara vremenu potrebnom da brojač izbroji maksimalno mogući broj impulsa ( na svim izlazima brojača je visok naponski nivo, odnosno logičke jedinice), pa se generiše impuls = 1. Po isteku vremenskog intervala T1, tj u trenutku , linearno rastući napon na izlazu iz integratora dostigao je maksimalnu vrijednost jednaku:
čime je završen prvi takt integraljenja. Nagib linearno rastućeg napona Vin1 i njegova maksimalna vrijednost Vm direktno su proporcionalni mjerenom naponu. Impuls = 1 preko prebacuje prekidač u položaj 2, odnosno priključuje pozitivan referentni napon . Tada izlazni napon integratora počinje linearno da opada, a brojač počinje da broji od nule unutar novog vremenskog intervala . Linearno opadajući napon određen je novom jednakošću:
Nagib linearno opadajućeg napona je konstantan i nezavistan od mjerenog napona. Kada napon integratora opadne na nulu (trenutak ), komparator zaustavlja brojač (K=0, logičko I kolo sprečava prolazak takt impulsa do brojača), nakon čega zatvara prekidač . U trenutku napon na izlazu iz integratora je jednak nuli, odnosno:
Zamjenom u prethodnu jednačinu, dobija se:
Za vrijeme T1 brojač je izbrojao taktnih impulsa periode T0, a za vrijeme T2 brojač je izbrojao taktnih impulsa. Konačno je:
Broj u brojaču proporcionalan je apsolutnoj vrijednosti ulaznog napona. Ne zavisi ni od vremenske konstante integratora, ni od periode taktnih impulsa T0. Na tačnost konverzije utiče jedino tačnost referentnog napona.
Na dijagramu je prikazana promjena napona Vin za dvije različite vrijednosti ulaznog napona, . Sa dijagrama se vidi da će za veću apsolutnu vrijednost ulaznog napona, dostići veću vrijednost za isto vrijeme T1, tako da će biti potrebno duže vrijeme da napon integratora padne na nulu, kada je priključen referentni napon Vref.
Ovim ADC postiže se vrlo visoka tačnost i velika rezolucija, a zbog jednostavne konstrukcije, cijena mu je niža od ostalih konvertora. Nedostatak je dugo vrijeme konverzije. Maksimalna apsolutna vrijednost ulaznog napona mora biti manja od referentnog napona, kako ne bi došlo do prekoračenja brojač (tada bi vrijeme T2 bilo duže od T1).
Kao i svako električno kolo tako i ADC ima greške u radu. One se javljaju u procesu konverzije iz jednog domena u drugi, a kao posljedica raznih faktora. Glavni uzroci koji prouzrokuju greške su neidealnost karakteristika pojačavača, starenje elemenata, temperatura okoline, tolerancija, nesimetričnost, uticaj ofseta napona i struje i mnoge druge. U zavisnosti od uzroka postoje razne vrste grešaka, od kojih su najznačajnije: greška kvantizacije, diferencijalna nelinearnost, integralna nelinearnost, ofset greška i greška pojačanja.
Remove ads
Ulazno analogno kolo
U ulazno analogno kolo digitalnog voltmetra, koji se nalazi od ulaznih priključaka do ADC, spadaju ulazni oslabljivač i pojačavači, podsklopovi za linearizaciju, ukoliko su potrebni i ispravljači naizmjeničnog napona u jednosmjerni i drugi. Mjereni napon se priključuje preko ulaznog oslabljivača, koji je najčešće otpornički djelitelj napona.sa pogodno izabranim otpornicima. Preklopnik, kojim se bira opseg mjerenog napona, jednovremeno priključuje i odgovarajuću LED diodu, koja osvjetljava decimalnu tačku. Obično se nalazi i jedan redno vezan otpornik i dvije diode, koje služe da zaštite ulazni pojačavač od prenapona u slučaju pogrešnog izbora opsega. Ulazni pojačavač može biti invertujući , neinvertujući, jedinični, a za vrlo male napone reda diferencijalni ili instrumentacioni pojačavač.
Invertujući pojačavač
Izlazni napon je
Znak “–“ indicira da se na izlazu pojačavača dobija napon suprotnog polariteta, odnosno invertovan napon.
Neinvertujući pojačavač
Izlazni napon pojačavača je
Pojačanje zavisi samo od odnosa otpornosti otpornika koji se mogu odabrati tako da su, praktično, neosjetljivi na uticaje temperature i na druge moguće uticaje. Specijalan slučaj neinvertujućeg pojačavača, za 2→∞ i 1=0, naziva se jedinični pojačavač.
Ovdje su ulazni i izlazni naponi jednaki. Upotrebljava se u kolima kao razdvojni stepen, te predstavlja idealno rješenje kada je potrebno povezati sklop koji ima veoma veliku izlaznu impedansu sa sklopom koji ima malu ulaznu impedansu. Kao takav on sprečava uticaj opterećenja na sam izvor signala.
Instrumentacioni pojačavač

Kod pojačanja jednosmjernog napona, direktno spregnuti pojačavači kod kojih se više stepeni pojačanja neposredno vezuju jedan za drugim, predstavljaju idealno rješenje, posebno sa stanovišta donje granične frekvencije. Međutim, pojava drifta u ulaznom stepenu koji se pojačava kroz svaki naredni pojačavački stepen, dovodi do njegovih nedopustivo velikih vrijednosti na izlazu. Zbog toga se za pojačanje jednosmjernog napona primjenjuju diferencijalni pojačavači sa promjenljivim pojačanjem ili instrumentacioni pojačavači. Diferencijalni pojačavač ima izvanredne osobine kako u pogledu potiskivanja signala srednje vrijednosti, tako i u pogledu ulazne otpornosti i ofseta izlaznog napona. Osim toga, diferencijalno pojačanje se može lako podešavati bez ikakvog uticaja na simetriju. Ovo ga čini nezamjenljivim za pojačanje jednosmjernih ili sporopromjenljivih signala u prisustvu smetnji. Kako diferencijalni pojačavači imaju mali drift, gotovo isključivo se primjenjuju kod pojačanja jednosmjernih napona reda (npr termonapon).
Pošto je uspostavljena negativna povratna sprega na prvom i drugom operacionom pojačavaču, to su i naponi na njihovim ulazima jednaki
i su ulazni naponi diferencijalnog pojačavača čiji je izlazni napon:
Napon na izlazu instrumentacionog pojačavača je:
Pojačanje instrumentacionog pojačavača može se mijenjati promjenom otpornosti nekog od otpornika kola. Za tu svrhu najpogodniji je otpornik , jer jedino on nije uparen.
Remove ads
Osnovne komponente ADC sa dvojnom integracijom
Osnovne komponente ADC sa dvojnom integracijom su: integrator, komparator, kontrolna logika, logička kola i brojač.
Integrator

Integrator sa operacionim pojačavačem je prikazan na slici:
Izlazni napon predstavlja integral ulaznog napona u određenom opsegu. Kako se strujom puni kondenzator, sa smjerom kao na slici, to će napon na izlazu biti:
Dovođenjem konstantnog napona na ulaz integratora (), može se na njegovom izlazu dobiti napon koji linearno zavisi od vremena:
Prethodna razmatranja važe samo za slučaj kada je prekidač otvoren. Ukoliko je prekidač P zatvoren, kondenzator se preko njega trenutno prazni, i izlazni napon postaje nula. Prekidač može biti bilateralni prekidač. U tom slučaju bi se njime moglo upravljati impulsima sa nekog astabilnog multivibratora. Tada bi prekidač bio zatvoren za vrijeme dok impuls traje, dok bi u toku trajanja pauze bio otvoren. Ovdje treba voditi računa da se ulaznim naponom operacioni pojačavač ne dovede u zasićenje, jer bi tada izlazni napon bio konstantan.
Komparator


Naponski komparator je elektronsko kolo sa ulaznim diferencijalnim analognim ulazom i binarnim izlazom, a služi za poređenje analognog ulaznog napona sa referentnim naponom . U zavisnosti od polariteta diferencijalnog ulaznog napona , izlaz je na visokom ili na niskom logičkom nivou. Na izlazu idealnog operacionog pojačavača mogu se pojaviti samo vrijednosti napona napajanja operacionog pojačavača ili manje. Referentni napon mora da bude manji od napona napajanja operacionog pojačavača. Kod idealnog komparatora važi:
Ako je između i , onda je = 0. Ukoliko se primijeni operacioni pojačavač sa jednostrukim napajanjem, odnosno kada je = 0 (komparator nultog nivoa), izlazni napon će imati vrijednosti i nulu.
Pojačanje idealnog komparatora je:
Ako se radi o komparatoru sa konačnim pojačanjem, onda je naponska prenosna karakteristika ovakva:

Kada je:
onda je izlazni napon:
- , gdje je konačno pojačanje:
Kontrolna logika

Jedno rješenje kontrolne logike kod ADC sa dvojnom integracijom prikazano je na slici. Sastavljena je od od i flipflopova, monostabilnog multivibratora i logičkih I kola.
Impuls START postavlja izlaz prvog i drugog flipflopa na i resetuje brojač, a napon integratora počinje da raste. Brojač počinje da broji od trenutka to kada je zbog pozitivnog napona . Nakon što je brojač izbrojao maksimalan broj impulsa naredni , u trenutku , generiše signal i postavlja sve nule na brojaču.
Impuls resetuje drugi RS flipflop, tako da se prebaci prekidač {{{1}}} na i napon integratora počinje da opada. Brojač broji od trenutka do trenutka kada napon Vin opadne na nulu. Tada je K = 0, što zaustavlja dalje brojanje i pobuđuje monostabilni multivibrator MMV. U brojaču je ostao zapamćen rezultat konverzije . Signalom iz multivibratora označava se kraj konverzije, a resetuje prvi flipflop. Ako je za vrijeme kada je pojaviće se impuls , koji će postaviti izlaz flipflopa na = 1, što označava da je došlo do prekoračenja opsega, pa se zadavanjem nove konverzije resetuje flipflop prekoračenja.
Generator takta impulsa je astabilni multivibrator čija je učestanost u opsegu 150-200 .
Remove ads
Brojač

Izlazni signal binarnog tipa iz ADC se nakon prolaska kroz logičko kolo, koje određuje vremenski interval u kome impulsi prolaze, obrađuje u brojaču mjerenjem broja impulsa u kojem se nalazi mjerena informacija. Jedno rješenje sklopa brojač-indikator prikazano je na slici, gdje se izlazni signal binarnog tipa iz brojača pretvara u dekadni broj, da bi se prikazao na dekadnom indikatoru. Binarni signali iz brojača se veoma brzo mijenjaju, pa je potrebna kratkotrajna memorija, koja za kratko vrijeme pamti binarni broj prije njegovog prenosa u dekoder. Slika prikazuje podsklopove koji odgovaraju samo jednoj dekadi, odnosno samo jednoj cifri na indikatoru.
Najčešće se primjenjuju brojači koji broje impulse u BCD nizu, i sastoje se od flipflopova, obično RST ili JK tipa. Oni su u binarnom brojaču spojeni kaskadno, pa promjena stanja jednog flipflopa od 1 na 0, izaziva promjenu stanja sljedećeg flipflopa. To smanjuje broj impulsa iza svakog flipflopa za dva puta, odnosno svaki flipflop dijeli broj impulsa sa dva. Da bi se binarnim brojačem izbrojalo 10 impulsa (brojanje u dekadnom brojnom sistemu) treba povezati četiri flipflopa. Na taj način dobija se dijeljenje sa 16, pa je neophodno da se pomoću jednog logičkog kola nakon desetog impulsa binarni brojač resetuje. Na ovaj način se od binarnog brojača dobija dekadni brojač, koji je prikazan na slici.
Kratkotrajna memorija je flipflop, sa dva ulaza i . Kada su svi impulsi prošli kroz dekadne brojače, na ulaze kratkotrajnih memorija dolazi jedan kratak impuls logičkog stanja 1, u toku čijeg trajanja se uzimaju informacije o stanjima brojača i odmah prenose sa ulaza na izlaze Q, a odatle na ulaz dekodera. U toku trajanja logičke nule na ulazu kratkotrajna memorija zadržava dobijene podatke o stanjima brojača za vrijeme cijelog sljedećeg ciklusa brojanja. Logičko stanje 0 na izlazu kola, prenosi se na izlaz Q kratkotrajne memorije, tek onda kada se logičko stanje na ulazu promijeni sa 0 na 1. Dekoderi, koji se nalaze između KM i digitalnog indikatora pretvaraju informaciju iz binarnog brojnog sistema u dekadni brojni sistem.
Remove ads
Literatura
- Bagarić, I. (1996). „Metrologija električnih veličina「. Beograd.
- S. Sedra, Adel; Kenneth C. Smith (2004). „Microelectronic circuits「.
- Stanković, S.; R. Laković (1999). „Elektronika「.
- Živković, D.; Popović M. (1992). „Impulsna i digitalna elektronika「. Beograd.
- Allen, Phillip E.; Holberg, Douglas R., CMOS Analog Circuit Design, ISBN 978-0-19-511644-1
- Kester, Walt, ур. (2005), The Data Conversion Handbook, Elsevier: Newnes, ISBN 978-0-7506-7841-4, Архивирано из оригинала 07. 10. 2016. г., Приступљено 15. 07. 2012
- Johns, David; Martin, Ken, Analog Integrated Circuit Design, ISBN 978-0-471-14448-9
- Knoll, Glenn F. (1989), Radiation Detection and Measurement (2nd изд.), New York: John Wiley & Sons, стр. 665—666
- Liu, Mingliang, Demystifying Switched-Capacitor Circuits, ISBN 978-0-7506-7907-7
- Nicholson, P. W. (1974), Nuclear Electronics, New York: John Wiley & Sons, стр. 315—316
- Norsworthy, Steven R.; Schreier, Richard; Temes, Gabor C. (1997), Delta-Sigma Data Converters, IEEE Press, ISBN 978-0-7803-1045-2
- Razavi, Behzad (1995), Principles of Data Conversion System Design, New York, NY: IEEE Press, ISBN 978-0-7803-1093-3
- Staller, Len (24. 2. 2005), „Understanding analog to digital converter specifications」, Embedded Systems Design
- Walden, R. H. (1999), „Analog-to-digital converter survey and analysis」, IEEE Journal on Selected Areas in Communications, 17 (4): 539—550, ISSN 0733-8716, doi:10.1109/49.761034
Remove ads
Vidi još
Spoljašnje veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads