Kosmopolitizam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Kosmopolitizam (od grčkog: kosmos = svet i polites = građanin) je ideja po kojoj humani i prosvećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, verske i državne granice i unapređuju opšteljudske odnose; zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda celoga sveta kao nadvladavanje nacionalnih, međunacionalnih i drugih podela.[1] To je stav po kojemu su svi ljudi pre svega „građani sveta“, a ne pripadnici različitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i drugih zajednica. Pristalica kosmopolitizma se naziva kosmopolita.[2]
Na primer, Kvame Entoni Apija artikuliše kosmopolitsku zajednicu u kojoj pojedinci sa različitih lokacija (fizičkih, ekonomskih, itd) formiraju odnose međusobnog poštovanja uprkos svojim različitim uverenjima (verskim, političkim, itd)..[3] Poređenja radi, Imanuel Kant je zamišljao kosmopolitski svet u kome su vojske ukinute, a ljudima se upravlja pod reprezentativnom globalnom institucijom. U svim slučajevima, zagovornici kosmopolitizma dele naglasak da svi ljudi treba da čine jednu kohezivnu i ujedinjenu zajednicu.
U opuštenijem, ali srodnom smislu, „kosmopolitski“ se takođe koristi da opiše mesta gde ljudi različitih etničkih, kulturnih i/ili verskih pozadina žive zajedno i komuniciraju jedni sa drugima.[4]
Remove ads
Etimologija
Reč potiče od grč. , ili kosmopolitês, što je formirano od „κόσμος”, kosmos, tj. „svet”, „univerzum” ili „kosmos”, i πολίτης, „politês”, tj. „građanin”. Savremena upotreba definiše termin kao „građanin sveta”.[5][6]
Definicije
Definicije kosmopolitizma obično počinju grčkom etimologijom „građanin sveta“. Međutim, kako Apija ističe, „svet“ je u izvornom smislu značio „kosmos“ ili „univerzum“, a ne zemlju ili globus kako sadašnja upotreba pretpostavlja.[7] Jedna definicija koja se bavi ovim pitanjem data je u nedavnoj knjizi o političkoj globalizaciji:
Kosmopolitizam se može definisati kao globalna politika koja, prvo, projektuje društvenost zajedničkog političkog angažmana među svim ljudskim bićima širom sveta, i, drugo, sugeriše da ova društvenost treba da bude etički ili organizaciono privilegovana u odnosu na druge oblike društvenosti.[8]
Kineski izraz tjensja (sve pod nebom), metonim za carstvo, takođe je ponovo protumačen u modernom dobu kao zamisao kosmopolitizma, a koristili su ga modernisti iz 1930-ih kao naslov časopisa svetske umetnosti i književnosti na engleskom jeziku sa sedištem u Šangaju, T'ien Hsia Monthly.[9] Višejezični moderni kineski pisci kao što su Lin Jutang, Ven Juan-ning takođe su prevodili kosmopolitizam koristeći sada uobičajeniji termin šiđe džuji (ideologija sveta).
Remove ads
Filozofija
Filozofski koreni

Kosmopolitizam se može pratiti od Diogena Sinopskog (oko 412. p. n. e.), osnivača kiničkog pokreta u staroj Grčkoj. Prema nekim navodima kada su Diogena „upitali odakle dolazi, odgovorio je: 'Ja sam građanin sveta (kosmopolitês)'”.[10] U to vreme, najšira osnova društvenog identiteta među Grcima bio je pojedinačni grad-država ili kulturno i lingvistički homogena helenska grupa.
Stoicizam, još jedna grčka škola mišljenja koja je osnovana otprilike vek kasnije, izgrađena je na Diogenovoj ideji, pri čemu mnogi njeni mislioci i pristalice naglašavaju da svako ljudsko biće „živi [...] u dve zajednice – lokalnoj zajednici našeg rođenja, i zajednici ljudskog argumenta i težnje“.[11] Uobičajeni način da se razume stoički kosmopolitizam je kroz Hijeroklov model identiteta krugova, prema kome pojedinci treba da posmatraju sebe kao koncentrične krugove: prvi oko sebe, a zatim slede uža porodica, šira porodica, lokalna grupa, građani, sunarodnici, čovečanstvo. Unutar ovih krugova ljudska bića doživljavaju osećaj „sklonosti“ ili „naklonosti“ prema drugima, što su stoici nazvali Oikeiôsis. Zadatak građana sveta tada postaje da „povuku krugove nekako ka centru, čineći sva ljudska bića sličnijima našim sugrađanima, i tako dalje“.[11]:9
Savremeni kosmopolitski mislioci
U svom eseju iz 1795. Večni mir: Filozofski skeč, Imanuel Kant postavlja ius cosmopoliticum (kosmopolitski zakon/pravo) kao vodeći princip koji će pomoći globalnom društvu da postigne trajni, postojani mir. Kantovo kosmopolitsko pravo proizilazi iz shvatanja svih ljudskih bića kao ravnopravnih članova univerzalne zajednice. Kosmopolitsko pravo tako funkcioniše u tandemu sa međunarodnim političkim pravima i zajedničkim, univerzalnim pravom čovečanstva.[12]
Kantovo kosmopolitsko pravo u osnovi je vezano za uslove univerzalnog gostoprimstva i prava na izražavanje. Univerzalno gostoprimstvo se definiše kao pravo na dobrodošlicu po dolasku na stranu teritoriju, ali je pretpostavljeno da gost dođe na miran način. Kant dodatno tvrdi da sva ljudska bića imaju osnovno pravo izražavanja: pravo da se predstave u stranoj zemlji. Pravo na izražavanje proizilazi iz Kantovog shvatanja Zemljine površine kao suštinski zajedničke, i daljeg naglašavanja njegovih zahteva o jednako podeljenim univerzalnim pravima među svim ljudskim bićima.[13][14]
Remove ads
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads