Samonikle jestive biljke
From Wikipedia, the free encyclopedia
Samonikle jestive biljke, uključujući i gljive – poznate i kao samoniklo jestivo bilje, divlje povrće ili korovsko povrće i kratko korov – naziv je za divlje, jednogodišnje ili višegodišnje biljke, koje su jestive. Razlika između ovih pojmova je često teške za laika. Biljke ili dijelovi divljeg povrća mogu se jesti sirovi ili kuhani i često imaju intenzivan miris. Samoniklim biljkama se, za razliku od usjeva, često pridaje manji ekonomski značaj kao povrću ili nedostatak upotrebljivosti kao korova.
Tokom druge polovine 20. stoljeća, širom svijeta, sve do danas ubrzano raste interesovanost za ovu oblasti. Iako je najčešće korišteno u projektima osposobljavanja za samostalno preživljavanje u prirodi i u vrijeme raznih nepogoda i nestašica i ratova, samoniklo jestivo bilje polahko ali sigurno ponovo zauzima mjesto koje mu i pripada.[1]
Branje samoniklog jestivog i ljekovitog bilja je od davnina poznato i širom Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Tokom četverogodišnje opsade Sarajeva (1992.-1995.) mnogim porodicama i osobama ovakve biljke su često bile jedini izvor vitamina i ostalih hranjivih tvari.
Obično su divlji tipovi biljaka bogatiji vitaminima, mineralima, mikroelementima aromatskim supstancama od uzgojenih kultivara i sorti, a bitno su manje zagađene pesticidima i ostalim hemijskim sredstvima koja se upotrebljavaju u suvremenoj poljoprivredi.
Osnovno i nezaobilazno pravilo u prikupljanju jestivih i vitaminoznih biljaka je pouzdano poznavanje razlikovanja biljnih vrsta svoga područja, što se odnosi i na gljive. Greške u izboru biljaka i gljiva koje su namijenjene za ishranu, relativno često imaju smrtonosne posljedice i/ili teška trovanja.