Johann Jakob Balmer
From Wikipedia, the free encyclopedia
Johann Jakob Balmer, (Lausen, Basel-Landschaft, Švicarska, 1. svibnja 1825. – Basel, Švicarska, 12. ožujka 1898.), švicarski fizičar i matematičar. Doktorirao (1849.) na Sveučilištu u Baselu, gdje je i bio zaposlen (od 1865. do 1890.). Godine 1885. pronašao je matematički izraz (Balmerova jednadžba) s pomoću kojega su se mogle izračunati tada poznate valne duljine λ linija u vidljivom dijelu vodikova spektra (Balmerova serija: 656,3 nm, 486,1 nm, 434,1 nm i 410,2 nm):
Johann Jakob Balmer | |
| |
Rođenje | 1. svibnja 1825. Lausen, Basel-Landschaft, Švicarska |
---|---|
Smrt | 12. ožujka 1898. Basel, Švicarska |
Državljanstvo | Švicarac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Baselu |
Alma mater | Sveučilište u Baselu |
Poznat po | Balmerova serija |
Portal o životopisima |
gdje je: B - konstanta vrijednosti 364,5 nm, a n - cijeli broj veći od 2 (u spektru vidljive svjetlosti n = 3, 4, 5 ili 6) i predvidjeti valne duljine u nevidljivom dijelu vodikova spektra. Usavršavanjem spektrografskih aparata Balmerova serija proširila se na ultraljubičaste linije (397,0 nm, 388,9 nm, 383,5 nm, 364,6 nm i drugo) vodikova spektra. Godine 1888. J. Rydberg poopćio je Balmerovu jednadžbu a s pomoću nje otkrivene su Lymanova (od 1906. do 1914.), Paschenova (1908.), Brackettova (1922.) i Pfundova (1924.) serija. U okviru svojega modela atoma N. Bohr je (1913.) teorijski protumačio Balmerovu jednadžbu. Ona je značajno pridonijela razvoju kvantne fizike. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Balmer (krater)).[1]