Operacija Mihailović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Operacija Mihailović je bila nemačka operacija u cilju hvatanja pukovnika Dragoljuba Mihailovića, likvidacije njegovog štaba na Ravnoj Gori, i rasturanja četničkih odreda, izvedena 6. i 7. decembra 1941. godine.[1]
Operacija Mihailović | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Drugi svetski rat u Jugoslaviji | |||||||
Mišićeva kuća Struganiku, sedište četničkog štaba. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Angažirane jedinice | |||||||
342. pješadijska divizija | |||||||
Snage | |||||||
delovi 342. divizije (5 bataljona u jačini oko 3.000 vojnika) | |||||||
Žrtve i gubici | |||||||
bez gubitaka | ubijen jedan četnički oficir i 11 vojnika, zarobljeno 7 oficira (uključujući Mišića i Fregla), 475 četnika i 2 bolničarke. |
Operacija Mihailović je bila završna nemačka operacija u slamanju ustanka u Srbiji. Prethodila joj je Operacija Užice, kojom je okupirana slobodna teritorija u zapadnoj Srbiji poznata kao Užička Republika. Sluteći opasnost[2], pukovnik Mihailović je neposredno pred operaciju pokušao da se nagodi sa Nemcima o obustavljanju neprijateljstva i zajedničkoj borbi protiv partizana, ali mu to nije pošlo za rukom.[3] I pored toga, izjavio je da mu nije namera da ratuje protiv okupatora i da im neće pružati otpor.[3]
Mihailović je ovu operaciju nazvao "Udarac u vetar", jer je uoči nemačkog napada sklonio trupe sa Ravne Gore.[4] Mihailović je 1. decembra naložio svojim komandantima da se legalizuju u okviru Nedićevih formacija. On sam je 6. decembra opkoljen u kući majora Aleksandra Mišića u Struganiku, s grupom svojih ljudi. Mihailoviću je uspjelo pobjeći, ali dva njegova bliska suradnika, majori Mišić i Fregl, su uhvaćeni i kasnije strijeljani. Nikola Kalabić je početkom decembra 1941. preko svog oca Milana (žand. majora, komandanta 11. odreda Koste Pećanca) omogućio Draži Mihailoviću i njegovom štabu bekstvo sa Ravne gore i prebacivanje u Sandžak, i kasnije povratak u zapadnu Srbiju.[5]
Nijemci ocjenjuju da je operacija Mihailović djelomice uspjela: izvještaj 342. pješadijske divizije navodi da grupa oko Mihailovića nije likvidirana, ali je razbijanje njenog komandnog mjesta bio ozbiljan udarac.[6] Paul Bader, glavni komandant Srbije, smatrao je da je »Mihailovićeva grupa« razbijena, ali je ipak raspisao ucjenu od 200.000 dinara za Mihailovićem.[7]
Nijemci u operaciji Mihailović nisu imali gubitaka, četnici jesu: ubijen je jedan oficir i 11 osoba, a zarobljeno je 7 oficira (uključujući Mišića i Fregla), i 475 muškaraca osumnjičenih da su četnici i 2 žene. Pored toga, Nijemci su došli do veće količine ratnog plijena.[8]
Nakon ove operacije pukovnik Mihailović je stekao brojna saveznička priznanja i čin generala.