Draža Mihailović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dragoljub Draža Mihailović (27.4. 1893. – 17.7. 1946.) bio je vođa četnika u drugom svjetskom ratu. Borio se prvo protiv okupatora, a potom protiv jugoslavenskih partizana u saradnji sa okupatorom.[1]
Dragoljub Mihailović | |
---|---|
{{{opis}}} | |
Biografske informacije | |
Rođenje | (1893-04-27)27. 4. 1893. Ivanjica, Kraljevina Srbija |
Smrt | 17. 7. 1946. (dob: 53) Beograd, NR Srbija, FNRJ |
Karijera | |
Čin | General armije |
Važnije bitke | Prvi svetski rat Drugi svetski rat |
Rod vojske | Kraljevska srpska vojska Kraljevska jugoslovenska vojska Jugoslovenska vojska u otadžbini |
Pukovnik Mihailović, predratni oficir Jugoslovenske vojske, nakon aprilskog rata izbegao je zarobljavanje i sa grupom oficira otišao u planinu. Po izbijanju ustanka u Srbiji 1941. godine, Mihailović je prišao borbama, ali se ubrzo ponudio Nemcima za borbu protiv partizana. No, Nemci su nakon obračuna sa partizanima, krenuli na Mihailovića. Gonjen od Nemaca, Mihailović je stekao saveznička priznanja i čin generala Jugoslovenske vojske u otadžbini.
General Mihailović od proleća 1942. godine boravi u Crnoj Gori, gde se njegovi četnici pod komandom Italijana bore protiv partizanskog ustanka. Naoružani od okupatora, četnici vrše pokolje muslimana Sandžaka i istočne Bosne, dok istovremeno Mihailović dobija de Golovo odlikovanje za junački otpor okupatoru. Početkom 1943. godine, Mihailović pod komandom fašističke Italije učestvuje u osovinskoj operaciji Vajs protiv jugoslovenskih partizana, tokom koje su četnici poraženi na Neretvi. Istodobno, očekujući iskrcavanje Saveznika na Jadranu, Nemci zahtevaju od Italijana da odbace Mihailovićeve četnike. U nemačkoj operacija Švarc četnici su hapšeni, ali se Mihailović izvukao.
Po povratku u Srbiju sredinom 1943. godine, Nemci ponovo raspisuju poternicu za Dražom Mihailovićem. Istovremeno, Saveznici bivaju sve nezadovoljniji njegovim delovanjem. Mihailović u jesen 1943. pokreće ofanzivu u istočnoj Bosni, ali se saveznici na teheranskoj konferenciji ipak okreću vojno jačim partizanima. Nakon gubitka engleske podrške, Mihailović tajno uspostavlja saradnju sa Nemcima protiv partizana. On istovremeno pomaže evakuaciju savezničkih avijatičara, nadajući se američkoj pomoći.
Leta 1944. godine general Mihailović otkazuje poslušnost kralju Petru II Karađorđeviću, koji ga je razrešio dužnosti Načelnika generalštaba i pozvao četnike pod komandu NOVJ. Tokom Bitka za Srbiju 1944. godine, Mihailović se borio na strani Wehrmachta. Nakon poraza u Srbiji, Mihailovićeva grupacija sa Nemcima prelazi u Bosnu, gde nastavlja borbu protiv Jugoslovenske armije sve do kapitulacije Nemačke, nakon čega biva razbijena na Zelengori. Po završetku rata Mihailović se još neko vreme krio.
Draža Mihailović je 1946. godine uhvaćen od strane novih jugoslavenskih vlasti te osuđen na beogradskom procesu i pogubljen zbog ratnih zločina.
Tokom raspada SFRJ i ratova 1990-ih, Mihailovićeva ideologija antikomunizma, velikosrpstva i etničkog čišćenja postala je veoma rasprostranjena. Draži se dižu spomenici, a dospeo je i na ikone pravoslavne crkve. Godine 2015. je presudom Višeg suda u Beogradu službeno službeno rehabilitovan.