From Wikipedia, the free encyclopedia
Način sklapanja šaka je određen superpozicijom svakog prsta jedne ruke nad odgovarajućim prstom druge, prilikom njihovog sklapanja u jedinstvenu formaciju.
Ako se, prilikom preplitanja prstiju u sklapanjene šake svi prsti desne ruke nalaze iznad prstiju lijeve, osoba se se klasificira kao fenotip R (right; desni tip sklapanja), a ako su u takvoj poziciji prsti lijeve ruke onda se označava kao L (left; lijevi tip sklapanja). Zanimljivo je da se jednom usvojeni način ne mijenja tokom života. Pokušaji svakog pojedinca da šake spoji u alternativnu kombinaciju prstiju, rezultiraju osjećajem da to nije redovni način ove radnje.
Uočeno je da se R tip češće javlja kod žena nego u muškaraca, što je dovelo do popularnih spekulacija das u sve opsobe sa L fenotipom emotivnije od onih sa R.[1]
Lai i Walsh (1965) sumnjaju da su genetički faktori su značajni u određivanju ove osobine. Posmatrali su uzorak od 18 porodica.[2]
Na osnovu komparacije serija monozigotnih I dizigotnih blizanaca, Freire-Maia (1961) je zaključio da na način sklapanja šaka utiču i određeni genetički faktori, u (možda) u značajnoj mjeri.[3]
Falk i Ayala (1971) su našli značajnu korelaciju roditelj-potomstvo i za ovu osobinu predložili model poligenskog nasljeđivanja.[4]
Martin je (1975) predstavio rezultate istraživanja blizanaca I našao da su genetički faktori ipak odlučujući u fenotipskom ispoljavanju ovog svojstva.[5]
Reiss (1999) je utvrdio da 55% populacije pripada fenotipu L , a 44% ima “desni tip” sklapanja šaka; za preostalih 1% je svejedno.[6][7]
U prilog hipotezama o značajnom uticaju genetičkih faktora na fenotipsko ispoljavanje ovog krajnje jasno razgraničenog dimorfizma idu podaci o veoma širokom rasponu variranja učestalosti fenotipova u ispitanim dijelovima svjetskog stanovništva.[8]
Kod većine bilateralno simetričnih organizama, pa i kod čovjeka, još davno je uočena pojava češće i efikasnije upotrebe lijeve ili desne strane tijela (npr. ekstremiteta). Već i površnim promatranjem grupe osoba, zapaža se da neke spretnije obavljaju neke radnje desnim ekstremitetima, dok druge, pri izvođenju istih pokreta, češće (ili isključivo) aktiviraju lijeve; veoma je mali broj onih koje su indiferentne. Uopće uzev, može se konstatirati da od „idealne“ bilateralne simetrije čovjekovog tijela ima više funkcijskih nego morfoloških i anatomskih odstupanja .[9] Ova činjenica se na određeni način odražava i u individualnom načćinu sklapanja šaka i skrštanja ruku.
Lutz (1908) je prvi opisao pojavu da, pri potpunom međusobnom preplitanju, (1) svi prsti lijeve i desne šake dolaze u jedan od dva alternativna položaje: svaki prst lieve šake je iznad odgovarajućeg prta desne i (2)prsti desne šake nalaze se u superpoziciji nad prstima lijeve. Istovremeno je zapazio da po ovoj osobini nema asortativnog sklapanja braka, kao i pojavu „predomimantnog“ homospecifičnog potomstva iz brakova osoba jednakog fenotipa, pa je na osnovu toga zaključio da se ovdje radi radi o nasljednom dimorfizmu.[10] Osnovni Lutzovi zaključci su potvrđeni i u rezultatima niza autora. Koji su jedinstveni u ocjeni da je način sklapanja šaka genetički određena osobina, čije se nasljeđivanje ne može objasniti jednostavnim Mendelovskim pravilima. Mnogo je manje autora koji smatraju da odlučujuću ulogu u određivanju ove osobile imaju okolinski faktori, ne navodeći koji .[11]
Sporadična mišljenja da na ispoljavanje fenotipova načina sklapanja šaka može uticati i spol osobe.[12] i starost [13], te desnorukost/ljevorukost [14] također su kontradiktorna brojnim saopćenjima ostalih autora. Veoma je mali broj osoba (0,2%,[15] ili 1% [16]) koje redovno primjenjuju oba načina sklapanja šaka, a jednom usvojeni način se, izgleda, rijetko mijenja. Tokom 18-mjesečnom promatranja 22 osobe, Wiener (1932)[17] ni kod jedne nije primijetio promjhenu karakterističmog fenotipa, kao ni Leguebe (1967) u toku jednogodišnjeg praćenja 10 lica.[18]
Populacija | N | R (%) | Reference |
Belgija | 644 | 48,1 | Leguebe (1967)[19] |
Bosna i Hercegovina | 10.073 | 55,1 | Hadžiselimović et al. (1979)[8] |
Bugarska | ? | 70,1 | Boev , Todorov (1970)[20] |
Grčka | ? | 81, 2 | Pelecanos (1969)[21] |
Poljska | 771 | 48,0 | Wolanski et al. (1973)[22] |
Srbija: Užice | 2.217 | 54,0 | Hadžiselimović et al.(1979)[8] |
Srbija: Vojvodina | 2.686 | 51,9 | Gavrilović, Božić (1972)[23] |
Škotska | 598 | 60,0 | Lutz (1908)[24] |
Španija | 486 | 52,1 | Pons (1961)[25] |
Švedska | 981 | 52,1 | Beckman, Elston (1962)[26] |
Populacija | N | R (%) |
Goražde | 502 | 63,36 |
Hutovo | 358 | 51,68 |
Memići | 478 | 50,21 |
Miljevina | 827 | 52,96 |
Modran | 541 | 53,97 |
Odžak | 459 | 45,97 |
Orahova | 453 | 52,98 |
Posušje | 1.078 | 69,76 |
Prekaja | 366 | 51,37 |
Prijedor | 353 | 65,16 |
Rakitno | 370 | 57,03 |
Sarajevo | 1.290 | 50,16 |
Strgačina | 299 | 40,13 |
Šiprage | 722 | 51,11 |
Velika Kladuša | 613 | 52,69 |
Vlasenica | 878 | 54,21 |
Ukupno | 10.073 | 55,08 |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.