From Wikipedia, the free encyclopedia
Porodična mediteranska groznica (FMF) je nasljedni upalni poremećaj.[1]:149 FMF je autoupala bolest uzrokovana mutacijama gena za mediteransku groznicu, koji kodira 781-aminokiselinski protein zvani pirin.[2] Iako su podložne sve etničke grupe, običnose javlja kod ljudi porijeklom oko Mediterana – uključujući Jevreje Sefarde, Mizrahi, Aškenazi,[3][4] Asirce, Jermence, Azerbejdžance, Levantince, Kurde, Grke, Turke i Italijane.[5][6][7][8]
Poremećaj je dobio različita imena, uključujući porodični paroksizamski poliserozitis, periodični peritonitis, ponavljajući poliserositis, benigni paroksizosamski peritonitis, periodičnu bolest ili periodična groznica, Reimannova periodična bolest ili Reimannov sindrom, Siegal–Cattan–Mamouova bolest i Wolffova periodična bolest.[9][10][11] Termin "periodična groznica" također može se odnositi na bilo koji sindrom periodične groznice.
Postoji sedam tipova napada. Oko 90 % svih pacijenata ima prvi napad prije svoje 18. godine. Svi se razvijaju tokom 2–4 sata i traju od 6 sati do 4 dana. Većina napada uključuje groznicu.[12]
AA-amiloidoza sa otkazivanjem bubrega je ozbiljna komplikacija i može se razviti bez otvorenih kriza. Tokom napada stvara se AA amiloidni protein u vrlo velikim količinama, i to sa malim postotkom između njih, a akumulira se uglavnom u bubrezima, kao i u srcu, slezeni, gastrointestinalnom traktu i štitnjači.[12]
Izgleda da postoji porast rizika za razvoj određenih bolesti povezanih s vaskulitisom (npr. Henoch– Schönleinova purpura, spondilartropatija, produženog artritisa određenih zglobova i produžene mijalgije.[12]
Gen MEFV nalazi se na kratkom kraku hromosoma 16 (16p13). Poremećaj može izazvati mnogo različitih mutacija gena MEFV. Jedna mutacija vjerojatno neće uzrokovati stanje. Imati dvije mutacije ili kopiju od oba roditelja, ili dvije različite mutacije, po jedna od svakog roditelja prag je za genetičku dijagnozu FMF-a. Međutim, većina osoba koje se pridržavaju genetičke dijagnoze FMF-a ostaju asimptomatski ili nedijagnosticirani. Da li je to zbog modifikacijskih gena ili faktora okoline, tek će se utvrditi.[4]
Gotovo svi slučajevi su posljedica mutacije gena MEFV na hromosomu 16, koji kodira protein zvani pirin ili marenostrin . Različite mutacije ovog gena dovode do FMF-a, iako neke izazivaju teže slike od drugih. Mutacije se uglavnom javljaju u egzonima 2, 3, 5 i 10.[12]
Funkcija pirina nije u potpunosti razjašnjena, ali ukratko, riječ je o proteinu koji se veže za adapter ASC i prooblik enzima kaspaza-1 za stvaranje multiproteinskih kompleksa zvanih upale u odgovoru na određene infekcije. U zdravih osoba, pirin-posredovani upalomasni sklop (koji dovodi do kaspaze 1) ovisi o procesuiranju i lučenju proupalnih citokina (poput inrterleukina-18 (IL-18) i IL-1β) , kao odgovor na enterotoksine određenih bakterija.[14] Mutacije dobitka funkcije u genu MEFV čine pirin hiperaktivnim, a nakon toga, nastajanje upale postaje sve učestalije.[15]
Poznavanje patofiziologije porodične mediteranske groznice nedavno je doživjelo značajan napredak: u baznom stanju, pirin ostaje neaktivan, pomoću proteinskog šaperona (koji pripada porodici proteina 14.3.3 povezanih s pirinom preko fosforiliranih ostataka serina.[16][17] Defosforacija pirina je osnovni preduvjet za aktivaciju pirinskog inflamazoma. Inaktivacija RhoA GTPaza (naprimer bakterijskih toksina dovodi do inaktivacije PKN1/PKN2 kinaza i defosforacije pirina.[18] U zdravih ispitanika sam korak defosforilacije ne uzrokuje aktivaciju pirin inflamasoma. Suprotno tome, kod pacijenata sa FMF, defosforilacija serina dovoljna je da pokrene aktivaciju pirinovskog upale.[19] To sugerira da postoji regulacija na dva nivoa i da drugi regulatorni mehanizam (neovisno o (de)fosforilaciji) nedostaje kod pacijenata sa FMF-om. Ovaj nedostatni mehanizam se vjerovatno nalazi na nivou domene B30.2 (egzon 10), gdje se nalazi većina patogenih mutacija povezanih s FMF-om. Vjerovatno je neuspješna interakcija ovog domena sa citoskeletnim mikrotubulama, što sugerira efikasnost kolhicina.[20]
Nije definitivno poznato šta tačno pokreće napade i zašto bi prekomjerna proizvodnja IL-1 dovela do određenih simptoma u određenim organima (npr. zglobovima ili peritoneumskoj šupljini).[12]
Dijagnoza se klinički postavlja na osnovu historije tipskih napada, posebno kod pacijenata iz etničkih grupa u kojima je FMF rašireniji. Akutni fazni odgovor prisutan je tokom napada, sa visokim nivoima C-reaktivnog proteina, povišenim brojem bijelih krvnih zrnaca i drugim markerima upala. Kod pacijenata sa dugom historijom napada, praćenje bubrežne funkcije je važno za predviđanje hroničnog zatajenja bubrega.[12]
Dostupno je i genetičko testiranje za otkrivanje mutacija gena MEFV. Sekvenciranje egzona 2, 3, 5 i 10 ovog gena otkriva oko 97% svih poznatih mutacija.[12]
Specifičan i vrlo osjetljiv test za FMF je "metaraminolski provokativni test (MPT)", pri čemu se pacijentu daje pojedinačna infuzija od 10 metaraminola. Pozitivna dijagnoza postavlja se ako se pojavi tipski, iako blaži, FMF napad u roku od 48 sati. Kako je MPT specifičniji od osjetljivog, ne identificira sve slučajeve FMF-a, iako pozitivni MPT može biti vrlo koristan.[21][22]
Napadi se samo ograničavaju i zahtijevaju analgeziju i nesteroidni protuupalni lijek (NSAID, kao što je diklofenak).[12] Kolhicin , lijek koji se inače uglavnom koristi kod gihta, smanjuje učestalost napada kod pacijenata s FMF-om. Tačan način na koji kolhicin suzbija napade nije jasan. Iako ovo sredstvo nije bez nuspojava (poput bolova u trbuhu i mišićima, može značajno poboljšati kvalitet života pacijenata. Doziranje je obično 1–2 mg dnevno. Razvoj amiloidoze odgađa se liječenjem kolhicinom. Interferon se proučava kao terapijski modalitet.[12] Neki savjetuju prekid uzimanja kolhicina prije i tokom trudnoće, ali podaci su nedosljedni, a drugi smatraju da je sigurno uzimati kolhicin tokom trudnoća.[23]
Otprilike 5–10% slučajeva FMF otporno je samo na terapiju kolhicinom. U tim slučajevima je dodavanje anakinra dnevnom režimu kolhicina bilo uspješno.|[24] Canakinumab, anti-interleukin-1-beta monoklonsko antitelo, takođe se pokazao efikasnim u kontroli i sprečavanju pojave vrućice kod pacijenata sa FMH rezistentnim na kolhicin i u dva dodatna sindroma autoupalne povratne groznice: nedostatak mevolonat-kinaze (sindrom hiper-[[imunoglobulin[[skog D, ili HIDS) i periodični sindrom povezan sa receptorima faktora nekroze tumora (TRAPS) .[25]
FMF pogađa grupe ljudi porijeklom iz okoline Sredozemnog mora (otuda i njegovo ime). Najistaknutije je prisutan kod Jermena, Jevreja Sefarda, Aškenazija Mizrahija, Kiprana, Kurda, Turaka i Levantanca.[3][12][13][26]
Alergolog iz New York Cityja, Sheppard Siegal, prvi put opisao je napade peritonitisa 1945. godine; nazvao je ovaj "benigni paroksizamski peritonitis", jer je tok bolesti u osnovi bio dobroćudan.[27] Dr Hobart Reimann, radeći u Američkom univerzitetu u Bejrutu, opisao je cjelovitiju sliku koju je nazvao "periodičnom bolešću".[28] Francuski ljekari Henry Mamou i Roger Cattan opisali su kompletnu bolest s bubrežnim komplikacijama 1952.[29][30]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.