Srpski jezik
južnoslavenski jezik / From Wikipedia, the free encyclopedia
Srpski jezik jest standardizovana varijanta srpskohrvatskog jezika koji uglavnom koriste Srbi.[9][10][11][12][13] To je maternji jezik oko osam i po miliona Srba u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Kao manjina Srbi žive i u Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Mađarskoj i Rumuniji. Teško je odrediti broj srpskih iseljenika u Evropi, Americi i Australiji.
Srpski jezik | |
---|---|
Regije govorenja | Jugoistočna Evropa, Balkan |
Države govorenja | |
Jezička porodica | Indoevropski jezici
|
Etnički govornici | Srbi |
Broj govornika | oko 12.000.000 (2009.)[2] |
Sistem pisanja | Srpska ćirilica Srpska latinica |
Službeni status | |
Služben u |
|
Manjinski jezik u | |
Regulator(i) | Odbor za standardizaciju srpskog jezika |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | sr |
ISO 639-2 / 5 | srp |
ISO 639-3 | srp |
Karta | |
Srpski jezik nije ugrožen po klasifikaciji UNESCO Atlas svjetskih ugroženih jezika | |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Standardni srpski je zasnovan na najrasprostranjenijem dijalektu srpskohrvatskog, štokavskog (tačnije na dijalektima šumadijskovojvođanskog i istočnohercegovačkog),[14] koji je ujedno i osnova standardnog hrvatskog, bosanskog i crnogorskog varijeteta[15] te je 2017. donesena Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Bošnjaka, Srba i Crnogoraca.[16][17] Drugi dijalekt kojim govore Srbi je torlački u jugoistočnoj Srbiji, koji je prelazni na makedonski i bugarski.
Srpski jezik je standardni jezik u službenoj upotrebi u Republici Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, a u kulturnoj je upotrebi u većem broju zemalja širom svijeta gdje postoje srpske etničke zajednice.
Srpski jezik ima dva refleksa, ekavica i ijekavica.