717.
godina From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Godina 717. (DCCXVII) bila je redovna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru. Oznaka 717. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
| Godine:
◄◄ | ◄ | 713. | 714. | 715. | 716. | 717. | 718. | 719. | 720. | 721. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e | 740-e | ► |
| Vijekovi: |
Remove ads
Događaji
Bizantijsko carstvo
- 25. mart – Car Teodosije III svrgnut je nakon vladavine od 1 godine i 10 mjeseci. Nasljeđuje ga 32-godišnji Leo III Isaurijac, general (strateg) Anadolske pokrajine (moderna Turska). Teodosije i njegov sin postaju sveštenici, a on vjerovatno postaje biskup Efeza. Leo okončava dvadesetgodišnju anarhiju u Bizantijskom carstvu, što označava početak takozvane Isaurijske dinastije.[1] [2] [3]
- Arapsko-bizantijski rat: Muslimanski general Maslama ibn Abdulmalik vodi vojsku od 80.000 ljudi iz Pergama u Abidos, gdje prelazi Helespont. Kako bi spriječio uplitanje Bugara ili bilo kojih bizantijskih snaga u Trakiji, šalje dio svoje vojske u blizinu Adrijanopolja; a sa glavninom snaga Maslama gradi opsadne linije kako bi blokirao Konstantinopol, koji je zaštićen masivnim Teodosijevim zidinama.
- 15. august – Opsada Konstantinopola: Maslama započinje kombinovani kopneni i pomorski napor za zauzimanje Konstantinopola. Glavni grad kontrolira Bosfor, pristup između Sredozemnog i Crnog mora, a brani ga garnizon od otprilike 25.000 ljudi. Leo III naređuje da se skladišta žita ponovo napune i da se postave opsadne mašine. Arapske snage trpe ogromne gubitke zbog bolesti i iscrpljenosti u opsadnom ratovanju.
- 1. septembar – Muslimanska armada, koju je činilo 1.800 brodova pod komandom admirala Sulejmana, uplovljava u Mramorno more i baca sidro ispod morskih zidina Konstantinopola kako bi opskrbila svoje snage na obali. Leo III naređuje bizantijskoj floti da izađe iz svojih zaštićenih luka i grčkom vatrom pali zbijene natovarene muslimanske brodove. Mnogi brodovi se zapale, dok se drugi sudaraju jedni s drugima prije nego što potonu.[4]
- Jesen – Bazilij Onomagulos, bizantijski zvaničnik, proglašava se suparničkim carem na Siciliji nakon što stigne vijest da je Konstantinopol pao pod arapskom opsadom. Leo III šalje chartoulariosa po imenu Pavle s carskim uputama za bizantijsku vojsku na otoku. Vasilije je uhapšen i pogubljen; njegova glava je poslana Leu, dok su ostali pobunjenici osakaćeni i prognani.
Emevijski halifat
- Halifa Sulejman ibn Abdulmalik umire nakon dvogodišnje vladavine, a nasljeđuje ga rođak Omer ibn Abdulaziz. Tokom svoje vladavine, on odobrava poreske olakšice i pokušava reorganizirati finansije Emevija.
- U bici kod Aksua u današnjem Xinjiangu, Emevije su se borile protiv trupa dinastije Tang, koje su porazile Arape i prisilile ih na povlačenje.
Evropa
- 21. mart – Bitka kod Vinccija: Karlo Martel napada Neustriju i pobjeđuje snage kralja Hilperika II kod Vinccija, blizu Cambraija. Progoni Hilperika i njegovog gradonačelnika palate Ragenfrida do Pariza, prije nego što se vrati da se obračuna sa svojom maćehom Plektrudom u Kölnu, kako bi predao polovinu bogatstva svog pokojnog oca Pipina od Herstala. Karlo dozvoljava i Plektrudi i svom nećaku Teodaldu (koji je sa jedanaest godina bio još malo dijete) da ostanu živi (gest neuobičajen za to vrijeme) i obavezuje je da prihvati njegov suverenitet.
- Karlo Martel učvršćuje svoju moć, proglašava Klotera IV kraljem Austrazije nasuprot Hilperiku i svrgava Rigoberta, biskupa Reimsa, zamjenjujući ga Milom. On maršira protiv Radboda, kralja (ili vojvode) Frizijaca, i potiskuje ga nazad na njegovu teritoriju (dio moderne Nizozemske). Karlo šalje Saksonce nazad preko rijeke Weser i osigurava granicu na Rajni - u ime Klotaira.
- Paolo Lucio Anafesto umire nakon 20-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga Marcello Tegalliano kao drugi dužd Mletačke Republike.
- Muslimanska ekspedicija pod komandom Al-Hurra ibn Abdulrahmana al-Thaqafija prelazi Pirineje na akvitansku teritoriju, vodeći malu grupu za napad u Septimaniju (južna Francuska).
Azija
- Hoshi Ryokan, drugi svjetski najstariji hotel koji je još u funkciji, osnovan je u Japanu (približan datum).
- Prema djelu Qissa-i Sanjan („Legenda o Sandžanu“, 16.-18. vijek), Parsi, zoroastrijski Perzijanci koji su bježali od napredovanja Arapa, naselili su se u Indiji [5].
- Početak vladavine Sou-loua, kagana Türgeša (kraj 738. godine) [6].
Remove ads
717. u temama
Geografija
- 24. decembar – Razoran zemljotres, sa šest mjeseci naknadnih potresa, pogađa Siriju i Mezopotamiju.[7]
Religija
- Politika preobraćenja hindusa u Sindu za vrijeme vladavine halife Omera. Neki hinduističke vođe, poput Džaisimhe, sina Radže Dâhira, prešli su na islam [8].
- Nechtan mac Der-Ilei, kralj Pikta, protjeruje monahe sa ostrva Iona (Škotska).
Rođeni
- Hilderik III, kralj Franaka (umro 754.)
- Elipando, španski nadbiskup i teolog
- Gummarus, franački plemić (umro 774.)
- Princeza Inoe od Japana (umrla 775.)
- Rabia el-Adevijja, muslimanska sufijska mističarka i učiteljica (umrla 801.)
Umrli
- 30. decembar – Egwin od Eveshama, biskup Worcestera
- Bazil Onomagoulos, bizantijski uzurpator
- Eadwulf I, kralj Northumbrije
- Isonokami no Maro, japanski državnik (r. 640.)
- Paolo Lucio Anafesto, mletački dužd
- Plectrude, supruga Pipina od Herstala
- Sulejman ibn Abdulmalik, muslimanski halifa(r. 674.)
- Theobald, vojvoda od Bavarske (ili 719.)
- Winnoc, velški opat (ili 716.)
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads