Fagaceae

Porodica bukvi (lat. Fagaceae) uključuje bukve i hrastove, sa osam rodova i oko 927 priznatih vrsta.^[2] Obuhvata zimzeleno, listopadno drveće i grmove, sa karakterističnim naizmjenično poredanim jednostavnim listovima peraste nervature, jednospolnim cvjetovima u obliku resa i kupastim orašastim plodovima. Lišće bukava je često režnjevito sa peteljkama, a obično su prisutni i sporedni listići. Karakteristike lista Fagaceae mogu biti vrlo slične onima u porodici Rosaceae i drugim porodicama sa ružinim motivom. Plodovima nedostaje endosperm i nalaze se u krljuštima ili bodljikavim ljuskama koje mogu, a ne moraju oblagati čitavu orašicu, koja se može sastojati od 1-7 sjemenki. Najpoznatija grupa iz ove porodice su hrastovi, roda Quercus, čiji je plod bezvalvularna orašica (obično sadrži jednu sjemenku) zvana žir. Ljuska žira u većini hrastova stvara samo kup u kojem se nalazi orašica. Fagaceae su jedna od najvažnijih ekološki značajnih drvenastih biljaka iz svoje porodica na Sjevernoj hemisferi, a hrastovi čine okosnicu umjerenih šuma u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji, kao i jedan od najznačajnijih staništa divljači i njihove hrane.^[3][4][5]

Porodica bukvi (Fagaceae)
Hrast Quercus ilex subsp. rotundifolia
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Magnoliophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Fagales
Porodica	Fagaceae Dumort.[1] Rodovi Castanea Castanopsis Chrysolepis Colombobalanus Fagus Formanodendron Lithocarpus - Notholithocarpus Quercus Trigonobalanus

Karakteristika Fagaceae je njihova sklonost da se lahko unakrsno oprašuju sa članovima istog roda/sekcije. Konkretno, hrastovi iste sekcije, tako lahko da je nejasno kako su uspjeli ostati morfološki različiti.

Nekoliko članova porodice Fagaceae imaju važnu ekonomsku upotrebu. Mnoge vrste hrasta, kestena i bukvi (rodova Quercus, Castanea i Fagus) najčešće se koriste kao građa za podove, namještaj, ormare i vinsku burad. Od kore hrasta plutnjaka Quercus suber, pravi se pluto za čepove vinskih boca i bezbroj drugih predmeta. Lješnici su plodovi vrsta roda Castanea. Brojne vrste iz nekoliko rodova su istaknuto ukrasno bilje, a drveni odsječci stabala i grana roda Fagus se često koriste za aromatiziranje piva.

Hromosomski brojevi

U hromosomskoj garnituri porodice bukvi, osnovni broj hromosoma je x = 12, 11, 13 ili 21.

Fagaceae u savremenoj filogenetskoj klasifikaciji angiospermi
Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodna Angiosperm Phyilogeny Group. To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).

Kesten (Castanea sativa)

Listovi i plodovi Chrysolepis chrysophylla.

Lithocarpus edulis

Klasifikacija

Fagaceae su obično podijeljene u pet ili šest potporodica i općeprihvaćeno uključuju 8 -10 rodova (navedenih u nastavku). Monofilija u Fagaceae snažno podržavaju morfološke (pogotovo morfologija plodova), kao i molekularno-biološke podatke.^[6]

Rod Nothofagus sa Južne hemisfere, obične južne bukve, historijski smješta sestrinske Fagaceae u rod Fagus,^[7] ali nedavni molekularni dokazi upućuju na neke druge veze. Dok Nothofagus ima niz zajedničkih karakteristika sa Fagaceae, kao što su kupolasta struktura ploda, bitno se razlikuje u nekoliko struktura, uključujući i različite sporedne listiće i morfologiju polena, kao i različit broj hromosoma. Sada je prihvaćen pogled sistematskih botaničara koji rod Nothofagus uključuju u sopstvenu porodicu, Nothofagaceae.^[8]

Rodovi

Rasprostranjenje porodice Fagaceae.

• Castanea - kesteni; osam vrsta, sjeverna umjerena Istočna Azija, Jugozapadna Azija, Jugoistočna Evropa, Istočna Sjeverna Amerika;
• Castanopsis - činkvapini ili činkapini, oko 125-130 vrsta, Sjeveroistočna Azija;
• Chrysolepis – zlatni činkapini; dvije vrste, Zapadne SAD;
• Colombobalanus – jedna vrsta C. excelsa, sjever Južne Amerike, često uključen u Trigonobalanus;
• Fagus - bukve; oko 10 do 13 vrsta, sjeverni umjereni dijelovi Istočne i Jugoistočne Azije, Evrope, istočna područja Sjeverne Amerike;
• Formanodendron – jedna vrsta F. doichangensis, Jugoiostočna Azija, često uključen u rod Trigonobalanus;
• Lithocarpus - kameni hrastovi; oko 330-340 vrsta, topli umjereni krajevi tropske Azije;
• Notholithocarpus – mrkožuti hrastovi; jedna vrsta (bivša Lithocarpus densiflorus), endem Kalifornije i Jugozapadnog Oregona;
• Quercus - hrastovi; oko 600 vrsta, širokorasprostranjeni, Sjeverna hemisphera, preko ekvaatora u Indoneziji;
• Trigonobalanus – jedna vrsta T. verticillata, tropska Jugoistočna Azija (tri vrste, ako se uključe Colombobalanus i Formanodendron).

Quercus, podrod Cyclobalanopsis je tretiran kao odvojen rod.^[9], ali i kao podrod kod većine taksonoma. Rod Nothofagus (južne bukve; oko 40 vrsta sa Južne hemisphere), koji je nekada bio uključen u Fagaceae, sada se tretira kao odvojena porodica: Nothofagaceae.

Rasprostranjenje

Fagaceae su široko rasprostranjene preko cijele sjeverne hemisfere. Raznolikost na razini roda, koncentrisana je u Sjeveroistočnoj Aziji, gdje se smatra da je većina postojećih rodova evoluirala prije migracije u Evropu i Sjevernu Ameriku (preko Berigovog kopnenog mosta, odnosno kopnene prevlake zvane Beringija).^[10] Predstavnici porodice Fagaceae (kao što su Fagus grandifolia, Castanea dentata iQuercus alba na sjeveroistoku SAD ili Fagus sylvatica, Quercus robur i Q. petraea u Evropi) ćesto su ekološki dominantni u sjevernim umjerenim šumama.