Guam

Guam (na chamorru: Guåhan) je ostrvo u zapadnom dijelu Tihom okeanu. Organizirana je kao ostrvska teritorija SAD-a. Domorodačko stanovništvo su Chamorri. Chamorri su prvi nastanili Guam prije oko 3.500 godina. Prema popisu iz 2009. godine država ima oko 178.000 stanovnika.^[1]

Guam Guam
Zastava Grb
Položaj Guama na karti Položaj Guama
Država		SAD
Glavni grad		Hagåtña
Službeni jezik		engleski i čamoro
Upravni oblik		Američka ostrvska teritorija
• Guverner		Eddie Calvo
Zakonodavstvo
Površina
• Ukupno		541.3 km2
Stanovništvo
• Ukupno		178000
Pozivni broj		+1 671
Veb-sajt		www.guam.gov

Glavni grad je Hagåtña, (Agaña). Guamova privreda se uglavnom oslanja na vojne baze SAD-a i na turizam (gosti iz Japana).

Američke vojne baze zauzimaju trećinu cijele površine ostrva. UN-ov odbor za dekoloniziranje je uključio Guam na UN-ovu listu nesamoupravnih teritorija.

Historija

Guamova historija kao kolonije je najduža među tihookeanskim ostrvima, počevši od Magellanove posjete 1521., kada je isti putovao oko svijeta. Guam je postao važna odmorišna stanica na španskoj trgovinskoj ruti između Filipina i Meksika. Dok se za kulturu naroda Chamorro može reći da je jedinstvena (čak i u prispodobi sa susjednim Sjevernim Marijanskim ostrvima, kulture Guama i Sjevernih Marijana su pod velikim uticajem španske kulture i tradicije.

SAD su preuzele vlast nad ostrvom 1898. nakon bitke kod Guama u špansko-američkom ratu. Guam je najjužnije ostrvo u Marijanima i ova politička promjena je razdvojila sudbine Guama i Sjevernih Marijana (uključujući i Saipan i Tinian). Guam je postao usputna opslužna baza za američke brodove koji su putovali od i prema Filipinima.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Guam su napale i osvojile japanske snage. Sjeverni Marijani su postali japanski protektorat još prije rata, i kao posljedica, sjevernomarijanski Chamorri su bili saveznici Japancima. Guamski Chamorri su bili tretirani od strane japanske vojske kao neprijatelj kojeg su zauzeli.

SAD su borbom vratile ostrvo (Guamska bitka 1944.) od Japanaca.

Iako su Sjeverni Marijani također oslobođeni od vlasti japanskih militarista i došle su pod SAD-ovu vlasti i status "commonwealtha", određeni kulturološki jaz je ostao između guamskih i sjevernomarijanskih Chamorra.

Kad je donesen "Organic Act of 1950", američko državljanstvo je zajamčeno guamskom stanovništvu, i polako je ostrvo steklo poluautonomni status kao organizirana teritorija.

Guam je pretrpio katastrofalne štete 1997. nakon velikog tajfuna Pake, koji je udario na ostrvo Guam, imajući pri tome skoro kategoriju 5 po Saffir-Simpsonovoj ljestvici.

• 
  Luka Apra u pomorskoj bazi Guam
• 
  Karta Guama
• 
  Guam, snimak iz zraka

Zastava i grb

Zastava Guama je usvojena 9. februara 1948. Zastava je tamno plave boje sa crvenim obodom. U sredini zastave se nalazi grb Guama. Grb ima oblik kamena za lov od plemena Chamorro. Na njemu je predstavljen Agana zaliv u kojem se nalazi "proa" (vrsta mikronezijskog plovila), i kokosovo drvo, poznato i kao "drvo života". U sredini grba je natpis "GUAM".

Hrana

Tradicionalni specijalitet kelaguen

Tokom festivala i drugih ostrvskih proslava, porodice pripremaju bogato postavljene stolove sa raznovrsnim lokalnim specijalitetima. Među najčešćim jelima nalaze se crvena riža, pljeskavice od škampa, filipinsko jelo od rezanaca poznato kao pancit, pečena rebarca i piletina s roštilja, kao i listovi tara kuhani u kokosovom mlijeku. Jedan od posebno cijenjenih tradicionalnih specijaliteta je [[kelaguen, koji se najčešće priprema od sitno sjeckane pečene piletine, limunovog soka, ribanog kokosa i ljutih paprika. Jela se dodatno začinjavaju finadene sosom, pikantnim umakom od sojinog sosa, limunovog soka ili sirćeta, ljutih paprika i luka, koji jelima daje snažan i prepoznatljiv okus. Nakon obilnog obroka, Čamoroi stanovništvo često prakticira žvakanje pugua(betel oraha), koji se miješa s mljevenim krečom i umotava u list bibera, kao dio tradicionalnih društvenih običaja.^[2]

Muzika

Muzika predstavlja sastavni dio ostrvskog načina života na Guamu, a nastupi uz tradicionalne instrumente imaju važno mjesto u kulturnim manifestacijama. Jedan od najprepoznatljivijih instrumenata je belembaotuyan, koji se izrađuje od šuplje tikve i zategnute žice. Instrument se prisloni uz goli stomak svirača, čime se proizvodi specifičan, melodičan zvuk. Također, nosna flauta, instrument koji je gotovo zaboravljen, danas doživljava značajnu obnovu i ponovo se koristi u muzičkim izvedbama.^[2]

Tradicionalni stil pjevanja poznat kao Kantan Chamorro generacijama je bio omiljen oblik zabave. Osim toga, služio je i kao način da se olakša dugotrajan zajednički rad, poput tkanja, ljuštenja kukuruza ili ribolova mrežama. Jedan pjevač bi započeo poznatu četverostihovnu pjesmu, često s romantičnim ili šaljivim stihovima upućenim drugom članu grupe. Prozvana osoba bi zatim nastavila pjesmu, a izvođenje se moglo nastaviti satima uz izmjenu pjevača. Savremena muzika također ima važnu ulogu u društvenom životu Guama. Izvodi se tokom različitih okupljanja, od fiesta i fandanga do neformalnih porodičnih zabava. Muzičari najčešće izvode pjesme na čamoro, engleskom, filipinskim jezicima, kao i na drugim azijskim jezicima.^[2]

Ples

Bailan Uritao, u prevodu Ples mladića, je tradicionalni kulturni ples Guama koji potiče iz drevnog Čamoroi perioda i prikazuje prakse obuke ratnika. Izvode ga mladi, neoženjeni muškarci koji su boravili u muškoj kući, poznatoj kao Guma’ Uritao. Ples ima snažnu kulturnu i simboličku vrijednost te naglašava fizičku spremnost i ratničke vještine izvođača. Ples karakteriziraju energični skokovi, uzvici i ritmično sudaranje dugih drvenih štapova, poznatih kao tunas. Ovi pokreti zahtijevaju visok nivo koordinacije, snage i okretnosti, čime se ističu sposobnosti plesača. Ritmičko udaranje štapova simbolizira izgradnju tradicionalne latte kuće, a ples kulminira završnom pozom u kojoj su svi štapovi podignuti uspravno i formiraju šiljati krov kuće. Ova dinamična izvedba odražava bogato kulturno naslijeđe i ratničku tradiciju naroda Čamoroi.^[3]

Kultura i umjetnost

Brojne legende i narodne priče predstavljene su kroz tradicionalne plesove. Među najpoznatijim su priče o taotaomo'na – drevnim duhovima sela, zatim legenda o tragičnim ljubavnicima koji su skočili s litice Puntan Dos Amantes, kao i priča o Sireni, lijepoj djevojci koja se pretvorila u morsku sirenu. Ovi narativi čine važan dio kulturnog identiteta Guama.^[2]

Tradicionalne umjetnosti na Guamu i danas su veoma prisutne. Tokom kulturnih sajmova i izložbi posjetioci često imaju priliku posmatrati majstore tkanja, rezbarenja, pa čak i kovače na djelu. Tkalje koriste vlakna pandana ili kokosa za izradu korpi različitih veličina, torbi, šešira, podnih prostirki i zidnih ukrasa. Drvorezbari izrađuju stolove, ploče, figure ljudi i životinja te razne kućne predmete od drveta ifil ili pago. Prenošenje tradicionalnih vještina na mlađe generacije ostvaruje se kroz programe šegrtovanja, s ciljem očuvanja umjetničke baštine ostrva.^[2]

Također pogledajte

• Marijanska ostrva
• Marijanska brazda
• Mikronezija