Incitat

Incitat (Latinski izgovor: [ɪŋkɪˈtaːtʊs]; što znači "brz" ili "u punom galopu") bio je omiljeni konj rimskog cara Kaligule ( r. 37–41 n.e. ). Prema legendi, Kaligula je planirao da konja učini konzulom, iako antički izvori jasno govore da se to nije dogodilo. Incitatus je imao 18 sluga, mermernu štalu, ormau ukrašenu rijetkim dragim kamenjem, ljubičaste prekrivače (boja rimskog kraljevstva) i jasle od slonovače.

Kaligula i Incitat, crtež Jean Victor Adam

Legenda

Prema Svetoniju, u Životima dvanaest Cezara (121. n.e.), Kaligula je planirao da Incitata postavi za konzula,^[1] a konj bi "pozivao" dostojanstvenike na večeru u kući sa poslugom i zabavljačima. Svetonije piše da je konj imao štalu od mermera, sa jaslama od slonovače, ljubičastim ćebadima i ogrlicom od dragog kamenja.

Kasije Dio (165–235. n.e.) je naveo da su konja pratile sluge i da su ga hranili mješavinom zobi i zlatnih pahuljica,^[2] te da ga je Kaligula proglasio i sveštenikom.^[3]

Historijska vjerodostojnost

Vjerodostojnost ovakvih anegdota je upitna, jer povjesničari poput Anthony A. Barrett sugeriraju da su kasniji rimski hroničari kao što su Svetonije i Dio Kasije bili pod utjecajem tadašnje političke situacije, pa je vrlo moguće, bilo korisno za onovremene careve da diskredituju careve iz ranije, Julijevsko-klaudijevske dinastije. Također, izopačena priroda priče dodala je začin njihovim narativima i osvojila im dodatne čitaoce.

Naučnici sugerišu da je Kaligulin tretman Incitata zapravo razrađena šalas ciljem ismijavanja i provokacije Senata, a ne znak ludila, ili je možda oblik satire sa implikacijom da konj može obavljati senatorske dužnosti.^[4]

Barrett napominje da: "Mnoge priče koje su se širile o Incitatusu, najverovatnije su potekle iz Kaligulinih šaljivih dosjetki... [možda] iz izopačenog smisla za humor Kaligula bi prinosio žrtvu (libacije) za Incitatusovo zdravlje i dobrobit (salus), i tvrdio je da ga je namjeravao postaviti za svog sveštenika." ^[5]

Antički izvori jasno govore da konj nikada nije postao konzul.^[6]

U umjetnosti i metaforama

• Incitatus je stoljećima bio alegorijska figura kada se pominju primjeri političke nesposobnosti, sežući barem do 1742.^[6]
• U III činu Višnjika (1904) Antona Čehova, Piščik kaže da njegova porodica „potječe od onog zanovijetala kojojeg je Kaligula uvedo u Senat“.
• Liber VII, poglavlje 4, stih 28–30, Aleistera Kroulija, sugeriše da je Incitatus imao dublji značaj, čitajući: „Ko si ti, o Cezare, da si poznao Boga u konju? Jer gle! vidjeli smo Bijelog Saksonskog konja urezanog na tlu i gledali smo Konje mora koji plamte oko stare sive zemlje, a pjena iz njihovih nozdrva nas prosvjetljuje!"
• Incitatov život je tema pjesme Zbigniewa Herberta "Caligula" (u Pan Cogito, 1974).
• U historijskom romanu Ja, Klaudije, Robert Graves je napisao da je Incitatus postao senator i da je stavljen na listu da postane konzul; da je na kraju Klaudije ukinuo državnu stipendiju za Incitata i njegov status senatora zbog nedostatka novčanih potreba; te da je kasnije Incitatus zaklan nakon što je povrijedio nogu na trci; i da je Incitatovu kobilu, Penelopu, koristio Klaudije tokom svog rata sa Britanijom.
• U romanu Atlas je slegnuo ramenima, Ayn Rand spominjanje Incitatusa čuje se od strane novovjenčane supruge Jamesa Taggarta, Cherryl. Ona čuje razgovor dvojice muškaraca koji očigledno razgovaraju o njenom venčanju i njenom mužu.
• Komedija BBC Radija 4 iz 2000. Ja i male čizme, autora Shauna McKenna, prati priču o Kaliguli ( latinski naziv za "male čizme") iz ugla Incitatusa, kojeg je glumio Leslie Phillips .^[7]
• U stripu Jack of Fables iz 2006–2011, Incitatus toliko govori da riskira da izgubi status bajke i često spominje svoj bivši status rimskog senatora.^[8]
• Progresivni metal bend Caligula's Horse nazvan je po Incitatusu.
• Roman Gorući labirint Ricka Riordana predstavlja Incitatusa kao sporednog antagonistu.

Vidi također

• Spisak istorijskih konja
• Izborni kandidati koji nisu ljudi