Kondenzator
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električni kondenzator (u elektrotehnici samo kondenzator) je spremnik statičkog elektriciteta i energije kod kojeg u prostoru između dva električki nabijena vodljiva tijela postoji električno polje .
Karakteristična veličina kondenzatora je električni kapacitet (C) koji se izražava u faradima (F).[1] Pošto je kapacitet od 1 Farada vrlo velik, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF – 10 mF.
U elektrotehnici i elektronici je kondenzator pasivni elektronički element, pa se zbog potrebe za velikim rasponom kapaciteta i drugih radnih svojstava (probojni napon, faktor gubitaka, tolerancija, dimenzije, temperaturna stabilnost) proizvode tehnološki različite vrste.[2]
Za potrebe podešavanja promjenjivih oscilatornih kola izrađuju se kondenzatori promjenjivog kapaciteta, jer se, uz nepromjenjiv induktivitet, promjenom kapaciteta mijenja rezonantna frekvencija oscilatornog kola. Ovi kondenzatori mogu biti namijenjeni učestalom podešavanju kapaciteta (na primjer, za promjenu prijemne frekvencije u radio prijemniku) ili za jednokratno podešavanje rezonantne frekvencije oscilatornog kola – tada ih nazivamo polupromjenjivi- ili trimer-kondenzatori.
Paralelni spoj kondenzatora
- Ukupni kapacitet paralelnog spoja kondenzatora, dobija se zbirom njihovih električnih naboja [3]:
Za svaki kondenzator izračuna se njegova recipročna vrijednost, odnosno električni naboj koje se onda saberu:
- Nakon toga izračuna se recipročna vrijednost ovog zbira i dobija se ukupni kapacitet.[3]
Određivanje kapacitivnog otpora kondenzatora
Posmatrajući električno kolo sa idealnim kondenzatorom zaključujemo:
Struja u kolu sa čisto kapacitivnim otporom direktno je proporcionalna naponu na krajevima kondenzatora, njegovom kapacitetu i kružnoj frekvenciji. Ohmov zakon za kolo sa čisto kapacitivnim otporom ima sljedeći oblik:
Xc predstavlja kapacitivni otpor:
Reference
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.