NIN-ova nagrada

NIN-ova nagrada prestižna je književna nagrada sedmičnika NIN iz Beograda. Prvi je put dodijeljena 1954, a dobio ju je Dobrica Ćosić za roman Koreni. On je bio laureat i 1961. za roman Deobe. Nije dodijeljena samo 1959, kada je napravljen presedan radi stimuliranja kvaliteta. Bez nagrade je tada ostao Miodrag Bulatović s romanom Crveni petao leti prema nebu. NIN-ovu nagradu vratili su Danilo Kiš, nagrađen 1972. za Peščanik, i Milisav Savić, koji je to priznanje dobio 1991. za Hleb i strah.

Nagrada "Cecil B. DeMille"
Dodjeljuje se za	za najbolji roman
Lokacija	Beograd
Država	Srbija
Prvi put dodijeljena	1954; prije 71 godina (1954)
Trenutno nagrađeni	Stevo Grabovac (2023)
Najviše nagrada	Oskar Davičo (3)

Dobitnici

• 2024 – Marinko Arsić Ivkov: NGDL^[1][2]
• 2023 – Stevo Grabovac: Poslije zabave^[3]
• 2022 – Danica Vukićević: Unutrašnje more^[4]
• 2021 – Milena Marković: Deca
• 2020 – Svetislav Basara: Kontraendorfin
• 2019 – Saša Ilić: Pas i kontrabas
• 2018 - Vladimir Tabašević: Zabluda Svetog Sebastijana
• 2017 - Dejan Atanacković: Luzitanija^[5]
• 2016 – Ivana Dimić: Arzamas^[6]
• 2015 – Dragan Velikić: Islednik^[7]
• 2014 – Filip David: Kuća sećanja i zaborava^[8]
• 2013 – Goran Gocić: Tai^[9]
• 2012 – Aleksandar Gatalica: Veliki rat^[10]
• 2011 – Slobodan Tišma: Bernardijeva soba
• 2010 – Gordana Ćirjanić: Ono što oduvek želiš^[11]
• 2009 – Grozdana Olujić: Glasovi u vetru^[12]
• 2008 – Vladimir Pištalo: Tesla, portret među maskama^[13]
• 2007 – Dragan Velikić: Ruski prozor^[14]
• 2006 – Svetislav Basara: Uspon i pad Parkinsonove bolesti^[15]
• 2005 – Miro Vuksanović: Semolj zemlja^[14]
• 2004 – Vladimir Tasić: Kiša i hartija^[14]
• 2003 – Vladan Matijević: Pisac iz daleka^[14]
• 2002 – Mladen Markov: Ukop oca^[14]
• 2001 – Zoran Ćirić: Hobo^[14]
• 2000 – Goran Petrović: Sitničarnica 'Kod srećne ruke'^[14]
• 1999 – Maksimilijan Erenrajh Ostojić: Karakteristika^[14]
• 1998 – Danilo Nikolić: Fajront u Grgetegu^[14]
• 1997 – Milovan Danojlić: Oslobodioci i izdajnici^[14]
• 1996 – David Albahari: Mamac^[14]
• 1995 – Svetlana Velmar Janković: Bezdno^[14]
• 1994 – Vladimir Arsenijević: U potpalublju^[14]
• 1993 – Radoslav Petković: Sudbina i komentari^[14]
• 1992 – Živojin Pavlović: Lapot^[14] (2. put)
• 1991 – Milisav Savić: Hleb i strah^[14]
• 1990 – Miroslav Josić Višnjić: Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba^[14]
• 1989 – Vojislav Lubarda: Vaznesenje^[14]
• 1988 – Dubravka Ugrešić: Forsiranje romana rijeke^[14]
• 1987 – Voja Čolanović: Zebnja na rasklapanje^[14]
• 1986 – Vidosav Stevanović: Testament^[14]
• 1985 – Živojin Pavlović: Zid smrti^[14]
• 1984 – Milorad Pavić: Hazarski rečnik^[14]
• 1983 – Dragoslav Mihailović: Čizmaši^[14]
• 1982 – Antonije Isaković: [[Tren 2^[14]
• 1981 – Pavao Pavličić: Večernji akt^[14]
• 1980 – Slobodan Selenić: Prijatelji^[14]
• 1979 – Pavle Ugrinov: Zadat život^[14]
• 1978 – Mirko Kovač: Vrata od utrobe^[14]
• 1977 – Petko Vojnić Purčar: Dom sve dalji^[14]
• 1976 – Aleksandar Tišma: Upotreba čoveka^[14]
• 1975 – Miodrag Bulatović: Ljudi sa četiri prsta^[14]
• 1974 – Jure Franičević Pločar: Vir^[14]
• 1973 – Mihailo Lalić: Ratna sreća^[14]
• 1972 – Danilo Kiš: Peščanik^[14]
• 1971 – Miloš Crnjanski: Roman o Londonu^[14]
• 1970 – Borislav Pekić: Hodočašće Arsenija Njegovana^[14]
• 1969 – Bora Ćosić: Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji^[14]
• 1968 – Slobodan Novak: Mirisi, zlato, tamjan^[14]
• 1967 – Erih Koš: Mreža^[14]
• 1966 – Meša Selimović: Derviš i smrt^[14]
• 1965 – Ranko Marinković: Kiklop^[14]
• 1964 – Oskar Davičo: Tajne^[14] (3. put)
• 1963 – Oskar Davičo: Gladi^[14] (2. put)
• 1962 – Miroslav Krleža: Zastave^[14]
• 1961 – Dobrica Ćosić: Deobe^[14] (2. put)
• 1960 – Radomir Konstantinović: Izlazak^[14]
• 1959 – Nije dodijeljena^[14]
• 1958 – Branko Ćopić: Ne tuguj, bronzana stražo^[14]
• 1957 – Aleksandar Vučo: Mrtve javke^[14]
• 1956 – Oskar Davičo: Beton i svici^[14]
• 1955 – Mirko Božić: Neisplakani^[14]
• 1954 – Dobrica Ćosić: Koreni^[14]