Slijepa mrlja

Slijepa mrlja, poznata i kao slijepa pjega ili skotom, punctum caecum, nalazi se u optičkom disku, području mrežnjače gdje počinje vidni živac. Obuhvata pomračenje vidnog polja. Posebna slijepa mrlja poznata kao "fiziološka slijepa tačka", "slijepa tačka" ili u medicinskoj literaturi mjesto je u vidnom polju koje odgovara nedostatku svjetlosnih detektora fotoreceptorskih ćelija u optičkom disku mrežnjače gdje vidni živac prolazi kroz optički disk.^[1] Budući da na optičkom disku nema ćelija koje mogu detektirati svjetlost, odgovarajući dio vidnog polja je nevidljiv. Neki procesi u mozgu interpoliraju slijepu mrlju na osnovu okolnih detalja i informacija iz drugog oka, tako da obično ne opažamo slijepu mrlju.

Slijepa mrlja
Demonstrirenje slijepe mrlje
Slijepa mrlja nalazi se u optičkom didku (centar)
Detalji
Sistem	Čulo vida – Oko
Identifikatori
Latinski	'Munctum caecum'
Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Iako svi kičmenjaci imaju slijepu mrlju, oči glavonožaca, koje su samo površno slične, nemaju. U njima se vidni živac približava receptorima s leđa, tako da ne stvara prekid mrežnice.

Prvo dokumentirano zapažanje fenomena zabilježio je Edme Mariotte, 1660-ih u Francuskoj. U to vrijeme općenito smatralo se da bi tačka na kojoj je optički živac ušao u oko zapravo trebala biti najosjetljiviji dio mrežnjače; međutim, Mariotteovo otkriće opovrglo je ovu teoriju.

Slijepa mrlja se nalazi oko 12–15° privremeno i 1,5° ispod horizontale i visoka je približno 7,5° i široka 5,5°.^[2]

U ovom području zadnjeg pola oka nema ćelije osjetljivih na svjetlost, ni čepića ni štapića, čime se potpuno gubi sva fotoosjetljivost. Uobičajeno se ne opaža njeno postojanje, jer je slijepa očna mrčj opskrbljena vizuelnim informacijama koje om,ogućavaju pokreti oka. Također se teško opaža samo jednim okom, jer se u nedostatku vizuelnih informacija u području slijepe mrlje mozak virtualno rekreira i ispunjava to malo područje u odnosu na vizuelno okruženje koje ga pokriva.

Eksperimentalna provjera

Jednostavan eksperiment može se izvesti crtanjem križa i tačke na određenoj međusobnoj udaljenosti na listu papira. Zatim se papir postavi na oko 20 cm od lijevog oka, desno oko se zatvori i, gledajući lijevim okom u desno, polahko se prilazi papiru i moći će se promatrati kako još jedna tačka prilikom ulaska u područje bez optičke osetljivosti; dok se nastavlja približavanje papira, tačka se ponovno pojavljuje. Eksperiment ne funkcionira uvijek jer mozak zavara sam sebe, a kad jednom dođe do slijepe mrlje, mrlja ne nestaje jer mozak misli da je vidi, ali u stvarnosti ne.

Eksperiment otkrivanja sopstvene slijepe mrlje
A	O	X
Upute: Možda ćete trebati smanjiti veličinu prozora preglednika ako je zaslon prevelik ili visoke rezolucije. Lice bi vam trebalo biti vrlo blizu ekrana. Pokrijte desno oko i lijevim se usredotočite na X. Sada se polako udaljite od ekrana. Na oko 15 cm, trebalo bi nestati O, dok je A i dalje vidljivo na lijevoj strani. Kad se udalji, O bi se trebao ponovo pojaviti. (Imajte na umu da ne vidite rupu. Umjesto O trebali biste vidjeti nešto poput pune sive boje pozadine. Rupu treba "začepiti" vaš mozak. Pazite da nema nema odraza na ekranu

Evolucija

Kod kičmenjačkih očiju, nervna vlakna putuju ispred mrežnjače, blokirajući malo svjetla i stvarajući slijepu mrlju, gdje vlakna prolaze kroz mrežnjaču i izlaze iz oka. U očima hobotnice, nervna vlakna putuju iza mrežnjače i ne blokiraju svjetlost niti ometaju mrežnjačuu. Kao 4, označena je slijepa mrlja kičmenjaka, koja je odsutna u oku hobotnice. Na obje slike, 1 označava mrežnjaču, a 2 nervna vlakna, uključujući vidni živac (3)

Raspored štapića i čepića duž linije koja prolazi kroz foveu i slijepu pjegu ljudskog oka ^[3]

Pojava slika izazvala je snažnu konkurenciju, koja je favorizirala istovremeni razvoj različitih vrsta očiju. Oči oktopusa i sipa su primjer očiju sličnih ljudima , zbog konvergentne evolucije, ali koje su izbjegle stvaranje slijepe mrlje .

Također pogledajte

• Skotom
• Optička varka
• Mrežnjača
• Vid