Strategija

Strategija (od grčkog στρατηγία stratēgia, „umjetnost vođe trupa; kancelarija generala, komanda, generalstvo” ^[1] ) je opći plan za postizanje jednog ili više dugoročnih ili ukupnih ciljeva u uslovima neizvjesnosti. U smislu "umjetnosti generala", koja je uključivala nekoliko podskupova vještina, uključujući vojne taktike, opsade, logistiku i sl, termin je ušao u upotrebu u 6. vijeku n.e u Istočno Rimsku terminologiju, a prevedena je na Zapadne narodne jezike tek u 18. vijeku. Od tada pa sve do 20. vijeka, riječ "strategija" počela je označavati "sveobuhvatan način pokušaja ostvarivanja političkih ciljeva, uključujući prijetnju ili stvarnu upotrebu sile, u dijalektici volje" u vojnom sukobu, u kojem oba protivnika imaju interakciju.^[2]

Strategija je važna jer su resursi dostupni za postizanje ciljeva obično ograničeni. Strategija općenito uključuje postavljanje ciljeva i prioriteta, određivanje akcija za postizanje ciljeva i mobiliziranje resursa za izvršenje akcija.^[2] Strategija opisuje kako će se završeci (ciljevi) postići sredstvima (resursima). ^[3] Strategija može biti namjenska ili se može pojaviti kao obrazac aktivnosti kako se organizacija prilagođava svom okruženju ili se takmiči. ^[2] Uključuje aktivnosti kao što su strateško planiranje i strateško razmišljanje.^[4]

Komponente

Profesor Richard P. Rumelt opisao je strategiju kao vrstu rješavanja problema 2011. godine. Napisao je da dobra strategija ima temeljnu strukturu koju je nazvao jezgro. Jezgro ima tri dela: 1) Dijagnozu koja definiše ili objašnjava prirodu izazova; 2) Politika vođenja za suočavanje sa izazovom; i 3) Koherentne akcije osmišljene za sprovođenje vodećih politika.^[5]