Antiohijska patrijarhija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Antiohijska patrijarhija (arap. بطريركيّة أنطاكية وسائر المشرق للرّوم الأرثوذكس : "Grčka pravoslavna patrijarhija u Antiohiji i na Levantu") lokalna je i autokefalna pravoslavna crkva. Nalazi se na trećem mjestu u diptihu.[1]
U pravoslavnoj crkvi zauzima treće mjesto, odmah iza Carigradske i Aleksandrijske patrijarhije. Antiohijski patrijarhat smatra se jednim od četiri stara patrijarhata Ekumenske crkve. Prema predaji, osnovali su ga apostoli Petar i Pavao oko 37. godine u Antiohiji. Godine 451. dobila je status patrijarhije.
Mnogi crkveni velikani potječu iz antiohijske crkve: sv. Ivan Zlatousti, rođen u Antiohiji, sv. Ivan Damaščanin, Ilarion, utemeljitelj monaštva u Palestini, i mnogi drugi.
Nadležnost Antiohijske patrijaršije uključuje: Siriju, Libanon, Irak, Kuvajt te brojne eparhije u Europi, Americi i Australiji.
Potpuni povijesni naslov poglavara Antiohijske crkve glasi: "Njegovo blaženstvo patrijarh Velike Antiohije, Sirije, Cilicije, Mezopotamije i čitavog Istoka".