Arapsko-bizantski ratovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Arapsko-bizantski ratovi je naziv za niz ratova između Bizanta i arapskih država.
Arapsko-bizantski ratovi | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Arapsko-bizantski ratovi | |||||||
Grčka vatra, bizantsko oružje kojim se služila bizantska mornarica u ratovima protiv Arapa. Slika iz iluminiranog manuskripta Ivana Skilice koji se čuva u Madridu. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Bizantski savez: Bizant Hrvatsko Kraljevstvo Ghasanidi Mardaiti armenske kneževine Prvo Bugarsko Carstvo Kraljevina Italija talijanski gradovi-države |
Arapski savez: Rašidunski Kalifat Omejidi Abasidski Kalifat Aghlabidi Sicilijski Emirat Barijski Emirat Kretski Emirat Hamdanidi Fatimidi Mirdasidi | ||||||
Gubitci | |||||||
300 kod Dathina[1] 130 kod Bosre[2] 3000 in Yarmouk[3] ~50.000 u Bitki za Carigrad[4] ~2500 brodova kod Carigrada[5] |
8000 u Bitki kod Bosre[2] 50.000 na Jarmuku[3] ~7000 kod Hazira[6] 10.000+ kod Željeznog mosta[7] | ||||||
Civilne žrtve: 4000[8] |
Trajali su od 629. do 1050-ih. Bojišnice su bile Levant, Sirija, Egipat, sjeverna Afrika, Anatolija, Kreta, Sicilija, južna Italija. Ishod je bio da su Arapi osvojili od Bizanta brojna područja. Najviše su zauzeli na području Levanta, Mezopotamije i sjeverne Afrike. Bizantu nije pomogao niti uspon iz 10. stoljeća.
Izbili su osvajanjima muslimanskih Arapa za vrijeme ekspanzionističkog Rašidunskog Kalifata i omejidskih kalifa u 7. stoljeću. Njihovi su nasljednici nastavili te ratove sve do 11. stoljeća.
Na bizantskoj su se strani borili uz sami Bizant (Istočno Rimsko Carstvo),[9] Ghasanidi,[10] Mardaiti, armenske kneževine, Prvo Bugarsko Carstvo, Kraljevina Italija i talijanski gradovi države.
Na arapskoj su se strani borili Rašidunski Kalifat, Omejidi, Abasidski Kalifat, Aghlabidi, Sicilijski Emirat, Barijski Emirat, Kretski Emirat, alepski Hamdanidi, Fatimidi i alepski Mirdasidi.
U ovim ratovima na kršćanskoj su strani sudjelovali i Hrvati. Neki to dovode u svezu su pohodom na Sipont u Apuliji u južnoj Italiji. 10. srpnja 926. je prema nekima Mihajlo Višević, vladar Zahumlja opljačkao taj grad,[11] no ne može se sa sigurnošću reći niti poreći da je to napravio pod vrhovnim zapovjedništvom hrvatskog kralja Tomislava, iako neki povjesničari tvrde da je to bilo po Tomislavovoj zapovjedi. Prema Omrčaninu, Tomislav je poslao hrvatsku mornaricu kojom je zapovijedao Mihajlo da istjera Saracene iz tog dijela južne Italije i oslobodi grad.[12] Budući da je Višević bio prisutan na saborima, hrvatski povjesničari pretpostavljaju da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem.