Geocentrični sustav
From Wikipedia, the free encyclopedia
Geocentrični sustav ili Ptolemejev sustav je model Sunčeva sustava i cijeloga svijeta po kojem se Zemlja nalazi u njegovu središtu, i sva se nebeska tijela okrenu oko nje jedanput na dan, usto Mjesec jedanput na mjesec, a Sunce još i jedanput godišnje. Model je odgovarao izravnom opažaju. Razvio ga je Hiparh, a dovršio Klaudije Ptolemej iz Aleksandrije u 2. stoljeću, pa je sustav ostao prihvaćen sve do 16. stoljeća. Isprva je bilo zamišljeno da se svaki planet nalazi na posebnoj prozirnoj sferi, a zvijezde na posljednjoj. Zatim su uvedeni sustavi kružnica, epicikla i deferenta. Epicikl (uveo ga je Apolonije iz Perge) mala je kružnica po kojoj se giba planet, dok se centar epicikla giba većom kružnicom, deferentom. Vidljivo je gibanje direktno ili progradno, kada se planet giba od zapada prema istoku, te retrogradno, kada se planet vraća te, čineći petlju, ponovno kreće na istok. Takav je način gibanja u Kopernikovu, to jest heliocentričnom sustavu rastumačen projekcijom položaja planeta na nebu zato što se planeti različitom brzinom gibaju oko Sunca.[1]