Nagrada HAZU

nagrada za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Hrvatskoj From Wikipedia, the free encyclopedia

Nagrada HAZU
Remove ads

Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj, također poznata i kao Nagrada HAZU, godišnja je nagrada koju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dodjeljuje za izniman doprinos u znanosti i umjetnosti u područjima društvenih znanosti, prirodnih znanosti i matematike, medicinskih znanosti, filoloških znanosti, književnosti, likovnih umjetnosti, glazbenih umjetnosti i tehničkih znanosti.

Thumb
Nagrada HAZU

Nagradu je moguće osvojiti kao pojedinac ili kao dio nagrađene grupe, primjerice kod suautorstva. Unutar jednog područja moguće je dodijeliti više nagrada.

Remove ads

Utemeljenje nagrade

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) čelna je hrvatska akademija, utemeljena 29. travnja 1861. godine (kao JAZU, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), govorom koji je biskup Josip Juraj Strossmayer održao u Hrvatskome saboru i kojim su postavljeni pravni temelji za osnivanje Akademije.

Akademija je 1994. godine na izvanrednom zasjedanju skupštine utemeljila Zakladu Hrvatske akademije, donijela Odluku o osnutku i dodjeli nagrade te utvrdila Dan Hrvatske Akademije.[1] Tom prigodom predsjednik Ivan Supek podsjetio je na njezino utemeljenje:

»Na današnji dan 29. travnja 1861. bosanski-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer predložio je Hrvatskom saboru osnutak Akademije znanosti i umjetnosti, nakon što je već prethodne godine položio glavnicu od 60.000 forinti za njezin rad. Taj je prijedlog Sabor prihvatio klicanjem, a to oduševljenje se proširilo na cijelu Hrvatsku. Sam Zagreb je preko noći slavio osnivanje Akademije iščekujući da će to biti svjetionik narodu u lutanjima i pomrčinama. Na istom zasjedanju Hrvatskog sabora izabran je i odbor koji je trebao izraditi smjernice i Statut Akademije. Taj je posao pod vodstvom Franje Račkoga bio do ljeta dovršen, kad je Sabor prihvatio Statut Akademije... U osnivačkoj besjedi đakovački je biskup postavio bit Akademije: hrvatska povijest, jezikoslovlje, književnost, prirodoslovlje, pravo. Kad se i letimično pregleda što je sve Akademija objavila od istraživanja prošlosti, jezika, prava i prirode, tad se smije zaključiti da bez tog velikog napora ne bi znanosti i umjetnosti dostigle onu razinu kakvom se danas ponosimo kao dio kulturne Europe. Ako su historiografija i jezikoslovlje više pružali ticala prema istoku i jugu, fizika, kemija, geologija, biologija i matematika rasle su s naglim napretkom na zapadu, a u uskoj suradnji Sveučilišta i Akademije. Većina članova Akademije bili su i sveučilišni profesori. To zajedništvo dviju najviših hrvatskih ustanova vodilo je Strossmayera u govoru na Saboru kad se jednako tako zalagao za moderno sveučilište... Hrvatska akademija kao najviša umjetnička i znanstvena ustanova u Republici Hrvatskoj osnovala je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i druge akademije u svijetu, a da ne moramo odmah misliti na Švedsku akademiju koja dodjeljuje Nobelove nagrade. Akademija se zasad ograničava podjelom plaketa za priznavanje znanstvenih i umjetničkih djela stvorenih u Hrvatskoj, ali se nadamo da će s vremenom tome pridoći i novčani prilog. Dan 29. travnja 1861. nismo mogli dostojnije proslaviti negoli da predamo nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pregaocima koji su to zaslužili svojim znanstvenim ili umjetničkim djelom.«
(Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1994., knjiga 99., Zagreb, 1995., str. 63.-66.)

Glumac Tomislav Rališ pročitao je čuvene riječi osnivatelja Akademije Josipa Jurja Strossmayera:

»Danas se vojuje više i odlučuje oružjem duha nego oružjem materijalnim. Zaman nam najznamenitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam umnih i moralnih sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi, jerbo je um, koji blago materijalno oživljuje, ravna i na korist obraća.«
(Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1994., knjiga 99., Zagreb, 1995., str. 67.)
Remove ads

Odbor za nagrade

Skupština Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na svojem zasjedanju 27. lipnja 1993. donijela je:

  1. Odluku o osnutku i dodjeli nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za znanstvena i umjetnička dostignuća i
  2. Pravilnik o radu Odbora za nagrade u postupku dodjeljivanja nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Vidi također: Dan HAZU

Hrvatska akademija svake godine 29. travnja slavi Dan Akademije u spomen na odluku Hrvatskoga sabora o osnivanju akademije znanosti. Toga se dana istaknutim pojedincima dodjeljuju Nagrade HAZU za različita područja znanstvenog i umjetničkog djelovanja, tako i za „najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti“. Nagrada se sastoji od plakete i povelje o dodjeli nagrade. Postupak nominiranja započinje raspisivanjem javnog natječaja Odbora za nagrade HAZU-a.

Pregled dobitnika nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za razdoblje od 1994. do 2022.

Thumb
Nagrada HAZU

Područje društvenih znanosti

  • 1993. Ljerka Schiffler-Premec
  • 1994. Adalbert Rebić
  • 1995. Ivan Vajić
  • 1996. /
  • 1997. Branko Dubravica
  • 1998. Božidar Jelčić
  • 1999. Nikola Gavella, Tatjana Josipović, Igor Gliha, Vlado Belaj, Zlatan Stipković
  • 2000. Katarina Prpić, Branko Golub, Drago Čengić, Branimir Krištofić
  • 2001. /
  • 2002. /
  • 2003. Jakša Barbić
  • 2004./
  • 2005. Stjepan Čošić i Nenad Vekarić
  • 2006. Ivo Grabovac
  • 2007. Stjenko Vranjican i Neven Jovanović, za knjigu: Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799), svezak 4, objavljena 2007., zajedničko izdanje HAZU, HDA, Pravnog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu[2]
  • 2008. Nagrada nije dodijeljena.[3]
  • 2009. Zdenka Janeković Römer za knjigu: Benedikt Kotrulj, Libro del arte dela mercatura. Knjiga o vještini trgovanja, koju je priredila, transkribirala i prevela.[4]
  • 2010. Nagrada nije dodijeljena.[5]
  • 2011. Hrvoje Gračanin za knjigu "Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća)", Plejada, Zagreb, 2011.[6]
  • 2012. Zoran Ladić, za knjigu "Last Will: Passport to Heaven", Srednja Europa, Zagreb, 2012[7]
  • 2013. Jasna Omejec, za knjigu "Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava", Strasbourški Acquis, Novi Informator, Zagreb, 2013.[8]
  • 2014. Krešimir Kužić, za knjigu "Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XIV-XVII st." (Književni krug, Split, 2013.).[9]
  • 2015. Mirjana Polić Bobić, za knjigu "Kalifornijski zapisi oca Ferdinanda Konšćaka iz Družbe Isusove" (Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2015.).[10]
  • 2016. Nagrada nije dodijeljena. Razred je birao između šest prijedloga. Niti jedan nije dobio dovoljan broj glasova, tako da je na kraju Razred ostao bez svog kandidata.[11]
  • 2017. Nagrada nije dodijeljena.[12]
  • 2018. Nagrada nije dodijeljena.[13]
  • 2019. Stjepan Matković i Marko Trogrlić – za priređivanje knjige "Političke bilješke Ante Trumbića 1930. – 1938." (Hrvatski institut za povijest – Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb-Split 2019., sv. 1. I sv. 2.).[14]
  • 2020. Miroslav Akmadža za knjigu Franjo Kuharić: Kardinal i vlast (Profil knjiga, Zagreb, 2020.)[15]
  • 2021. Katarina Horvat za knjigu Kućna služinčad u Zagrebu 1880.- 1914. (Srednja Europa d.o.o., Zagreb, 2021.)[16]
  • 2022. Ivan Jurković i Violeta Moretti - za knjigu Bernardin Frankapan Modruški, Oratio pro Croatia – Govor za Hrvatsku – 500. obljetnica (Školska knjiga, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Katedra Čakavskog sabora Modruše, Zagreb, 2022.)[17]
  • 2023. Ante Uglešić za znanstveno djelo U potrazi za Višeslavovom krstionicom (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2022.)[18]
  • 2024. Branko Radonić za knjigu El Shatt – Dalmatinci u pustinji. Povijest dalmatinskog zbjega u Italiji i Egiptu 1943.–1946., opći i lokalni (vrgorski) pregled (Plejada / Synopsis / Društvo prijatelja vrgorske starine, Vrgorac–Zagreb, 2023.)[19]

Područje prirodnih znanosti i matematike

  • 1993. Ante Ljubičić
  • 1994. Nikola Cindro i Bene Nižić
  • 1995. Leo Klasinc, Vitomir Šunjić, Boris Šinkovec, Vera Gamulin i dr. Werner E. G. Műller
  • 1996. Nenad Raos
  • 1997. Biserka Kojić-Prodić, Dražena Papeš i doc. Jasna Puizina
  • 1998. Mercedes Wrischer i Nikola Ljubešić i Nikola Kallay
  • 1999. Zorica Veksli i Mladen Juračić
  • 2000. Mirko Primc i Josip Balabanić
  • 2001. Julijo Martinčić i zajednički Slobodoan Brant i Dario Vretenar
  • 2002. Mladen Žinić i Zlatan Bajraktarević
  • 2003. Andrej Dujella i Damir Viličić
  • 2004. Ivan Bašić i grupa suradnika: Krešo Kadija, Tomislav Antičić i Tatjana Šuša
  • 2005. Svetozar Musić i Ivo Velić
  • 2006. Zoran Vondraček, Nada Krstulović i Mladen Šolić
  • 2007. Dodijeljene su dvije nagrade:[2]
  1. Antun Tonejc, za značajna dostignuća u istraživanju novih slitina, faza, faznih pretvorbi u mikrostrukturama i nanostrukturama uzoraka pripravljenih u posebno ekstremnim uvjetima[2]
  2. Ivan Sondi, za područje prirodnih znanosti, polje geologija-oceanologija.[2]
  • 2008. Dodijeljene su dvije nagrade:[3]
  1. Dubravka Matković-Čalogović, za područje prirodnih znanosti i matematike, polje kemija[3]
  2. Kristian Vlahoviček za uspješan rad u bioinformatici[3]
  • 2009. Dodijeljene su dvije nagrade:[4]
  1. Hrvoje Šikić, za područje prirodnih znanosti i matematike[4]
  2. Mirko Orlić, za područje prirodnih znanosti (područje geoznanosti)[4]
  • 2010. Dodijeljene su dvije nagrade:[5]
  1. Anđelka Tonejc, za područje prirodnih znanosti i matematike, polje fizika, za izvanredna postignuća tijekom posljednjih pet godina, kao i za cijeli znanstveni opus s izrazitim odjekom u međunarodnoj znanstvenoj zajednici[5]
  2. Nikola Mirošević, za područje prirodnih znanosti, za znanstveni opus i objavljene knjige u zadnjih pet godina iz područja vinogradarstva i vinarstva[5]
  • 2011. Dodijeljene su dvije nagrade:[6]
  1. Branko Kovač i Igor Novak za dva znanstvena rada: "Electronic structure of pesticides", i "Electronic structure of herbicides", objavljena 2011. u časopisima "Chemical Physics Letters" i "Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena"[6]
  2. Goran Durn za znanstveni rad "Improvements in Treatment of Waste from Petroleum Industry in Croatia", objavljen u časopisu "Journal of Energy Recources Technology", 2008.[6]
  • 2012. Dodijeljene su dvije nagrade:[7]
  1. Dražen Adamović, za otkrića novih konformnih ulaganja verteks-algebri i novih serija C2 konačnih verteks-algebri i super-algebri te dobivanje klasifikacije njihovih ireducibilnih reprezentacija, odnosno konstrukciju projektivnih reprezentacija W-algebri, koji su objavljeni u kompleksu znanstvenih radova[7]
  2. Jakov Dulčić, za znanstvena otkrića alohtonih vrsta riba i rakova u Jadranskome moru i analize njihova potencijalnog utjecaja na autohtone populacije i na cjelokupni ekosustav Jadranskoga mora, koja su objavljena u knjizi Nove ribe Jadranskog i Sredozemnog mora (2011.) te u 12 znanstvenih radova objavljenih u CC časopisima Journal of Applied Ichthyology, Cybium, Crustaceana, Acta Ichtyologica et Piscatoria i Journal of Fish Biology[7]
  • 2013. Dodijeljene su dvije nagrade:[8]
  1. Amir Hamzić, za značajna znanstvena otkrića u istraživanju fizičkih svojstava oksidnih heterostruktura i spinskoga Hallova efekta u slitinama, koja ukazuju na buduća istraživanja u spintronici s izrazitim potencijalnim primjenama.[8]
  2. Vladimir Zebec (u miru), za monografiju "Zbirka Trepča/Stari Trg" (Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012.)[8]
  • 2014. Dodijeljene su dvije nagrade:[9]
  1. Vladislav Tomišić, za izuzetne znanstvene rezultate vezane uz razvoj novih receptora aniona, kationa i neutralnih vrsta te fizikalno-kemijsko istraživanje odgovarajućih reakcija kompleksiranja, s naglaskom na utjecaj otapala, odnosno solvatacije na ravnoteže proučavanih procesa[9]
  2. Toni Nikolić, za objavljivanje izuzetno vrijednog dvovolumnog djela "Sistematska botanika – raznolikost i evolucija biljnog svijeta" (Alfa d.d., Zagreb, 2013.).[9]
  • 2015. Dodijeljene su dvije nagrade:[10]
  1. Eduard Marušić-Paloka, za rad koji daje teorijsko opravdanje matematičkog modela toka kroz tanko područje, a objavljen je u nizu od 11 članaka objavljenih u periodu od zadnjih 5 godina u prestižnim međunarodnim časopisima, od kojih posebno ističemo "Journal of NonNewtonian Fluid Mechanics".[10]
  2. Tvrtko Korbar, za rad: "Potential Cretaceous-Paleogene boundary tsunami deposit in the intra-Thetyan Adriatic Carbonate Platform section of Hvar" (Dalmatia, Croatia) – Geological Society of America Bulletin, 127/11-12, 1666-1680.[10]
  • 2016. Dodijeljene su dvije nagrade:[11]
  1. Marko Kralj za niz radova koji se mogu objediniti pod nazivom "Istraživanja kemijski i strukturno modificiranog kvazislobodnostojećeg epitaksijskog grafena"[11]
  2. Branka Salopek Sondi za niz radova koji se mogu objediniti pod zajedničkim nazivom "Funkcija, regulacija i moguća primjena biljnih bioaktivnih molekula".[11]
  • 2017. Dodijeljene su dvije nagrade:[12]
  1. Mira Ristić, za 37 objavljenih originalnih znanstvenih radova u međunarodnim časopisima u posljednjih pet godina, koji predstavljaju zaokruženu cjelinu te se mogu objediniti pod zajedničkim naslovom "Sustavno istraživanje sinteze, mikrostrukture te fizičkih i kemijskih svojstava nanočestica i nanoniti metalnih oksida"[12]
  2. Vlasta Ćosović, za rad "Development of transient carbonate ramps in an evolving foreland basin. Basin research" (DOI:10.1111/bre. 12274)[12]
  • 2018. Dodijeljene su dvije nagrade:[13]
  1. Zlatko Drmač, za niz od 10 znanstvenih radova objavljenih u periodu od zadnjih pet godina u međunarodnim časopisima, od kojih posebno ističemo ACM Transactions on Mathematical Software i SIAM Journal on Scientific Computing, povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom "Razvoj robusnih numeričkih metoda linearne algebre za znanstveno računanje s primjenama u prirodnim i inženjerskim znanostima"[13]
  2. Nikola Pernar, za knjigu "Tlo – nastanak, značajke, gospodarenje" (Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb, 2017.)[13]
  • 2019. Vernesa Smolčić – za skup od 6 znanstvenih radova koje je objavila u 2017. godini u posebnom izdanju časopisa Astronomy and Astrophysics, a koji se baziraju na pregledu neba u radio području usmjerenom prema COSMOS polju, pomoću Karl G. Jansky VLA radio teleskopa u Novom Meksiku u SAD-u.[14]

Područje matematičkih, fizičkih i kemijskih znanosti

  • 2020. Ivo Piantanida za izvanredan znanstveni opus od 52 rada objavljena u periodu 2016. – 2020. te za otkriće selektivnog višenamjenskog senzora za DNA, RNA i proteine, objavljeno 2020. u znanstvenom časopisu Chemistry A European Journal.[15]
  • 2021. Marcela Hanzer za izuzetne recentne znanstvene doprinose u teoriji reprezentacija klasičnih p-adskih grupa i teoriji automorfnih formi te Langlandsovom programu koji uključuju potpuno određivanje polova degeneriranih Eisensteinovih redova za klasične grupe i one koje dolaze od Jordanovih algebri, potpun i eksplicitan opis theta liftova dualnih parova tipa I klasičnih p-adskih grupa, potpun i eksplicitan opis theta liftova reprezentacija koje imaju Whittakerov model te problema smještavanja reprezentacija s Whittakerovim modelima u standardne module i teoriji R-grupa za etaplektičke grupe; objavljeno u nizu od 6 radova u periodu od 2018. do 2021. u prestižnim međunarodnim časopisima.[16]
  • 2022. Hrvoje Buljan za razvoj teorije nelinearnih i međudjelujućih topoloških sustava i otkrića nelinearnih topoloških pojava u tim sustavima, djelo objavljeno u posljednjih 5 godina u seriji od pet znanstvenih članaka u prestižnim svjetskim znanstvenim časopisima koji čine znanstvenu cjelinu.[17]
  • 2023. Krunoslav Užarević za izuzetne recentne znanstvene doprinose razvoju održive mehanokemijske sinteze i nekonvencionalnih poroznih koordinacijskih materijala četvrte generacije.[18]
  • 2024. Filip Najman za dokaz modularnosti eliptičkih krivulja nad kubičnim poljima te klasifikaciju torzijskih skupina i stupnjeva izogenija eliptičkih krivulja nad poljima malog stupnja.[19]

Područje prirodnih znanosti

  • 2020. Dodijeljene su dvije nagrade:[15]
  1. Jadranka Šepić za znanstvena istraživanja o postanku meteoroloških tsunamija, njihovom gibanju u raznim morima te transformaciji u obalnom području, objavljena u 15 članaka u posljednjih 5 godina,
  2. Ivica Kisić za djelo Antropogena erozija tla (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016.) te 28 radova na istu temu, referiranih u bazi znanstvenih podataka Web of Science,
  • 2021. Petra Bajo - za znanstvena istraživanja o paleoklimatskim promjenama tijekom prošlosti na temelju geokemijskih značajki siga, objavljena u 24 znanstvena rada u posljednjih 5 godina te za otkriće uloge orbitalnih parametara Zemlje na razvoj i trajanje prijelaza između hladnijih i toplijih razdoblja (glacijala i interglacijala) u pleistocenu, objavljeno 2020. u znanstvenom časopisu Science (čimbenik odjeka 41,85)[16]
  • 2022. Melita Peharda Uljević za značajan doprinos poznavanju bioloških i ekoloških značajki školjkaša te sklerokronologiji školjkaša i riba, ostvaren kroz objavljivanje 27 znanstvenih radova u posljednjih 5 godina, od kojih su 22 rada vezana uz školjkaše, a 5 za ribe.[17]
  • 2023. Sanja Faivre za istraživanja algnih vijenaca kao markera promjene morske razine visoke razlučivosti i kvantifikaciju procesa koji utječu na relativnu promjenu morske razine.[18]
  • 2024. Zlatko Šatović za analizu morfološke, biokemijske i genetske raznolikosti biljnih populacija kroz 58 znanstvenih radova objavljenih u posljednjih pet godina.[19]

Područje medicinskih znanosti

  • 1993. Radan Spaventi, Sanja Kapitanović i Asim Kurjak
  • 1994. Sabina Rabatić, dr. med. Alenka Gagro i Igor Auer
  • 1995. Ljiljana Pinter i Pero Lučin
  • 1996. Zvonko Kusić
  • 1997. Danijel Rukavina i skupina suradnika Istraživačkog instituta Plive d.d., i to: Slobodan Đokić, Gabrijela Kobrehel, * Gorjana Radobolja-Lazarevski i Zrinka Tamburašev za otkriće novog antibiotika azitoromicina
  • 1998. Maria Stefanija Antica
  • 1999. Antun Tucak
  • 2000. Branko Vitale
  • 2001. Alemka Markotić
  • 2002. Stipan Jonjić
  • 2003. Željko Dujić
  • 2004. Mirna Šitum
  • 2005. Vladimir Savić
  • 2006. Siniša Volarević
  • 2007. Eduard Vrdoljak, za područje biomedicine i zdravstva, polje kliničke znanosti[2]
  • 2008. Goran Šimić za znanstveno dostignuće u istraživanju spinalne mišićne atrofije[3]
  • 2009. Davor Miličić, za područje medicinskih znanosti[4]
  • 2010. Željko Cvetnić za iznimna znanstvena dostignuća trajne vrijednosti iz područja veterinarske medicine, odnosno mikrobiologije[5]
  • 2011. Bojan Polić za znanstveno otkriće objavljeno 2009. u znanstvenom časopisu "Immunity" pod naslovom: "Altered NK cell development and enhanced NK cell-mediated resistance to mouse cytomegalovirus in NKG2D-deficient mice"[6]
  • 2012. Nela Pivac, za znanstveni doprinos i otkrića koja predstavljaju doprinos razumijevanju molekularne podloge i liječenju neuropsihijatrijskih poremećaja i poremećenih ponašanja kao što je suicidalno ponašanje, objavljena u 2 (dva) znanstvena rada gdje su prikazane raznovrsne i vrlo važne uloge moždanog neurotrofnog 4 čimbenika u suicidalnom ponašanju i razvoju psihoza, a koji čine tematsku cjelinu[7]
  • 2013. Zdravko Petanjek, za značajna znanstvena otkrića o odgođenoj maturaciji dendrita asocijativnih neurona tijekom ranog djetinjstva u čovjeka.[8]
  • 2014. Marijan Klarica, za znanstveni doprinos izuzetnog značenja objavljen u dva originalna znanstvena rada (Klarica M. i sur. Neurosci 2013; 248:278-289 i Klarica M. i sur. Plos One 2014; 9(4): e95229. doi: 1371/journal.pone. 0095229), koji temeljito nadopunjuju i zaokružuju novi koncept fiziologije i patofiziologije likvora i intrakranijskog tlaka.[9]
  • 2015. Lovorka Grgurević, za znanstveni doprinos izuzetnog značenja objavljen u znanstvenom radu (Grgurević L. et al. Journal of American Society of Nephrology 22 : 681-692, 2011) za otkriće BMP1 enzima u cirkulaciji bolesnika s kroničnom bolesti bubrega koji uzrokuje stvaranje fibroznog tkiva te ubrzava gubitak bubrežne funkcije. Time je nađena nova ciljna molekula za razvoj prvog lijeka protiv stvaranja fibroznog tkiva u kroničnim bolestima čovjeka.[10]
  • 2016. Maja Valić za rad objavljen u "Experimental Physiology" (101.2 (2016) pp. 319-331): "Intermittent hypercapnia-induced phrenic long-term depression in revealed after serotonin receptor blockade with methysergide in anaesthetized rats".[11]
  • 2017. Mislav Vrsalović, za rad "Prognostic effect of cardiac troponim elevation in acute aortic dissection. A meta-analysis" (International Journal of Cardiology 2016, 214: 277–278, Q1, IF 6,2), u kojem je prvi put dokazana prognostička uloga srčanog troponima u bolesnika s akutnim aortalnim sindromom[12]
  • 2018. Nagrada nije dodijeljena.[13]
  • 2019. Felix Wensveen – za znanstveno postignuće u području medicinskih znanosti za znanstvene radove u otkriću mehanizama interakcije između imunološkog i endokrinog sustava u debljini i infekciji koji dovode do progresije razvoja šećerne bolesti tipa 2.[14]
  • 2020. doc. Vedran Velagić za 25 znanstvenih radova iz područja liječenja fibrilacije atrija, koji su objavljeni tijekom posljednjih 5 godina.[15]
  • 2021. Ivana Tlak Gajger - za znanstveno dostignuće objavom 30 znanstvenih članaka u posljednjih 5 godina (2017.-2021.), koji čine jednu tematsku cjelinu označenu naslovom biologija i patologija pčela.[16]
  • 2022. Goran Augustin za 11 znanstvenih radova na temu akutnih abdominalnih stanja u trudnoći, objavljenih u posljednjih 5 godina te monoautorski udžbenik Acute Abdomen During Pregnancy, drugo dopunjeno izdanje (Springer, 2nd ed. 2018).[17]
  • 2023. Stella Fatović-Ferenčić za sintezu o znanstveno-stručnom i kulturno-povijesnom značenju časopisa Liječnički vjesnik, prikazanu u autorskoj knjizi i člancima.[18]
  • 2024. Željka Krsnik za seriju radova o ranim regionalnim razlikama u molekularnim biljezima laminarnog identiteta moždane kore fetusa čovjeka (2020. – 2024.).[19]

Područje filoloških znanosti

  • 1993. /
  • 1994. /
  • 1995. Šime Jurić
  • 1996. /
  • 1997. Dragica Malić
  • 1998. Mario Grčević
  • 1999. Josip Lisac
  • 2000. Darko Novaković
  • 2001. Ranko Matasović
  • 2002. Milan Mihaljević
  • 2003. Nada Vajs
  • 2004. Zef Mirdita
  • 2005. doc. Mira Menac-Mihalić
  • 2006. Amir Kapetanović
  • 2007. Mateo Žagar, za knjigu Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.[2]
  • 2008. Aleksandar Stipčević za knjigu Socijalna povijest knjige u Hrvata I. - III. (Školska knjiga, 2008.).[3]
  • 2009. Daniel Bučan za knjigu: Kako je filozofija govorila arapski.[4]
  • 2010. Darija Gabrić-Bagarić za knjigu: Na ishodištu hrvatske leksikografije 3. za područje filoloških znanosti[5]
  • 2011. Nagrada nije dodijeljena[6]
  • 2012. Iva Lukežić, za knjigu: "Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija", Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine, 2012.[7]
  • 2013. Marija Turk, za knjigu "Jezično kalkiranje u teoriji i praksi. Prilog lingvistici jezičnih dodira." (Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci, Zagreb – Rijeka, 2013.)[8]
  • 2014. Nagrada nije dodijeljena.[9]
  • 2015. Bojan Marotti, za djelo "Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu" (ArTresor, Zagreb, 2013.)[10]
  • 2016. Ana Kovačević za djelo "Negacija od čestice do teksta – usporedna i povijesna raščlamba negacije u hrvatskoglagoljskoj pismenosti" (Staroslavenski institut, Zagreb, 2016.).[11]
  • 2017. Vladimir Rezar, za knjigu "Damiani Benessae Poemata" (Književni krug Split – Marulianum, Split, 2017.)[12]
  • 2018. Ankica Čilaš Šimpraga, za knjigu "Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena" (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2018.)[13]
  • 2019. Ivan Andrijanić – za knjigu "Gramatika sanskrta" (Zagreb, Školska knjiga, 2019.).[14]
  • 2020. Vera Blažević Krezić za objavljenu knjigu Književnimi radnjami za crkvu i domovinu. O novocrkvenoslavenskome jeziku Parčićeva misala iz 1893. (Matica hrvatska, Zagreb, 2020.).[15]
  • 2021. Ekrem Čaušević - za knjigu: "Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski jezik u usporedbi i kontrastiranju" (Ibis grafika, Zagreb, 2018.)[16]
  • 2022. Anja Nikolić-Hoyt za metodološku obnovu i izradu novih svezaka te poglavito za 15. svezak Benešićeva Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (ta-uljudba) (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2022.).[17]
  • 2023. Šime Demo za znanstvenu cjelinu Studije o latinskoj makaronskoj književnosti (knjige i članci 2019.–2023.).[18]
  • 2024. Josip Galić za knjigu Sintaksa imperativnih rečenica u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku (Hrvatska sveučilišna naklada – Staroslavenski institut, Zagreb, 2023.).[19]

Područje književnosti

Područje likovnih umjetnosti

  • 1993. Ivan Šebalj (slikar)
  • 1994. Ivan Lovrenčić
  • 1995. Lelja Dobronić, Antun Ulrich i Dubravka Beritić
  • 1996. kipar Branko Ružić
  • 1997. Bruno Milić
  • 1998. slikar Oton Gliha
  • 1999. slikar Ivan Picelj
  • 2000. slikar Julije Knifer
  • 2001. slikar Mladen Pejaković
  • 2002. kipar Ivan Lesiak
  • 2003. arhitekt Dinko Kovačić
  • 2004. arhitekti Bojana Bojanić Obad Šćitaroci i Mladen Obad Šćitaroci
  • 2005. slikar Mladen Galić
  • 2006. slikar Dean Jokanović Toumin
  • 2007. akademski slikar Ante Kuduz za cjelokupni slikarski opus, a u povodu velike retrospektivne izložbe održanje u srpnju 2007. u Gliptoteci HAZU[2]
  • 2008. Doris Baričević za knjigu Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske (Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga, 2008.)[3]
  • 2009. povjesničar umjetnosti Joško Belamarić, za svoj prilog znanosti iz područja povijesti umjetnosti.[4]
  • 2010. povjesničar umjetnosti Miljenko Domijan, za cjelokupni rad kao prilog znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana zaštita kulturnih dobara[5]
  • 2011. Katarina Horvat-Levaj, Doris Baričević i Mirjana Repanić-Braun za knjigu "Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu", Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2011.[6]
  • 2012. akademski slikar Josip Pino Trostmann, za sinteznu izložbu "Intimna i intuitivna biografija jednog dubrovačkog slikara", koja je održana 2012. u sklopu 63. Dubrovačkih ljetnih igara,[7]
  • 2013. arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina za zajedničku nagradu za "Kuću japansko-hrvatskog prijateljstva", kao jedinstveni primjer realizacije hrvatske arhitekture u inozemnom kontekstu (Tokamachi, Japan).[8]
  • 2014. akademski slikar/kipar Šime Perić, za retrospektivnu izložbu njegovih radova koja je priređena tijekom posljednje dvije godine u Zagrebu i Splitu[9]
  • 2015. Dragan Damjanović, za izložbu "Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole" (2015.).[10]
  • 2016. Damir Fabijanić za izložbu "Dubrovnik – Ville illustre, classée au patrimoine mondial de l’UNESCO", održanu u Rueilu od 6. rujna do 1. listopada 2016.[11]
  • 2017. Josip Biffel, za sljedeća djela koja je ostvario u posljednjih pet godina: dva mozaika u crkvi u Vitezu u Bosni i Hercegovini, sedam vitraja u novoizgrađenoj crkvi u Mićevcu u Turopolju te četrnaest slika koje prikazuju postaje Križnog puta u crkvi sv. Leopolda Mandića u Splitu.[12]
  • 2018. akademski kipar Petar Barišić, za rad "Slomljeni pejsaž – spomenička skulptura fotografu i televizijskom snimatelju Gordanu Ledereru", otkriven u kolovozu 2016. na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice[13]
  • 2019. Mario Beusan, arhitekt – za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava od 2015. – 2019. godine.[14]
  • 2020. Boris Ljubičić za seriju izložbi održanih 2017. i 2018. u Zagrebu, Splitu, Puli, Varaždinu, Berlinu i Lyonu (20. 11. 2019. do 1. 3. 2020.) te za knjigu Logo protiv kaosa (Naklada Hrvatskoga dizajnerskog društva, Zagreb, 2019.).[15]
  • 2021. Milan Bešlić – za autorstvo izložbi i promociju umjetničkog djela akademika Ede Murtića uz stogodišnjicu njegova rođendana.[16]
  • 2022. Zlatko Karač i doc. Alen Žunić za knjigu Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj – osmanska i suvremena baština (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, UPI-2M Plus, Zagreb, 2018.).[17]
  • 2023. Mara Marić za monografiju Otok na kojem cvjetaju limuni – Vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu (Sveučilište u Dubrovniku / Matica hrvatska Dubrovnik, 2022.).[18]
  • 2024. Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak za izložbu i katalog Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2021.).[19]

Područje glazbenih umjetnosti

  • 1993. Frano Parać
  • 1994 /
  • 1995. Stanko Horvat
  • 1996. /
  • 1997. /
  • 1998. Marija Riman i Petar Antun Kinderić
  • 1999. Igor Kuljerić
  • 2000. Frano Parać
  • 2001. Zoran Juranić
  • 2002. Mirjana Babić-Siriščević
  • 2003. Hana Breko
  • 2004. maestro Krešimir Šipuš
  • 2005. skladatelj i pijanist Nikola Glassl
  • 2006. Vjera Katalinić
  • 2007. Marko Ruždjak, član suradnik HAZU, za kompoziciju: La Frontera, za sopran i komorni orkestar, koja je izvedena 2007. prošle godine na Muzičkom bijenalu u Zagrebu.[2]
  • 2008. član suradnik Ennio Stipčević za knjigu Francesco Sponga-Usper (MIC, 2008.)[3]
  • 2009. Mladen Tarbuk, za balet Tramvaj zvan čežnja, za područje glazbene umjetnosti.[4]
  • 2010. Grozdana Marošević za knjigu: Glazba četiriju rijeka[5]
  • 2011. Berislav Šipuš, skladatelj i dirigent, za kompoziciju "AD TE…, Concertino za violončelo i gudače" (praizvedba: Ljubljana, 2010., prva izvedba u Republici Hrvatskoj: Glazbena tribina Opatija, 5. studenoga 2011.).[6]
  • 2012. Davorka Radica, za knjigu: "Ritamska komponenta glazbe 20. stoljeća", Umjetnička akademija u Splitu, 2011. Davorka Radica[7]
  • 2013. Zoran Juranić, član suradnik HAZU, za operu "Posljednji ljetni cvijet".[8]
  • 2014. Ivana Tomić Ferić, za knjigu "Julije Bajamonti: Glazbeni rječnik" (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2013.).[9]
  • 2015. Davorin Kempf, za djelo "Simfonijski stavak za orgulje i orkestar", u izdanju Muzičkog informativnog centra, 2015.[10]
  • 2016. Vjera Katalinić, članica suradnica, za dvojezično (hrvatsko-englesko) izdanje "Sorkočevići: dubrovački plemići i glazbenici" (Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb, 2014.).[11]
  • 2017. Olja Jelaska, za skladbu "Modri val" za simfonijski orkestar (izvedenu 8. svibnja 2014. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog)[12]
  • 2018. Nagrada nije dodijeljena.[13]
  • 2019. Ante Knešaurek – za djelo Koncert za klavir i orkestar, nastao po narudžbi 40. Osorskih glazbenih večeri, a praizveden na koncertu otvorenja festivala 19. srpnja 2015. u interpretaciji pijanista Filipa Faka i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića.[14]
  • 2020. Sanja Majer-Bobetko za knjigu Hrvatska glazbena historiografija od početka 20. stoljeća do 1945. godine (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2019.).[15]
  • 2021. Mladen Tarbuk - za skladbu Sinfonia, praizvedba 27. travnja 2017. u okviru Muzičkog biennala, na koncertu Simfonijskog orkestra HRT, pod ravnanjem Pierre-André Valadea.[16]

Područje glazbenih umjetnosti i muzikologije

  • 2022. Katja Radoš-Perković – za djelo Luca Sorgo: Memoriae / Dnevnik Luke Sorkočevića (1781-1782) (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2021.)[17]
  • 2023. Srećko Bradić za skladbu Druga simfonija, praizvedenu 19. listopada 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.[18]
  • 2024. Rozina Palić Jelavić za monografiju Ivan pl. Zajc, Hrvatska nacionalna povijesna operna trilogija: Mislav – Ban Leget – Nikola Šubić Zrinjski (Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb, 2023.).[19]

Područje tehničkih znanosti

  • 1993. Vladimir Muljević
  • 1994. Rajko Pfaff i Tugomir Šurina
  • 1995. Roko Cebalo, Hrvoje Babić i Tomislav Kelemen
  • 1996. Dragutin Taboršak, Ante Šantić i Tomislav Lovrić
  • 1997. Danilo Feretić
  • 1998. Stjepan Jecić
  • 1999. Nikola Šerman
  • 2000. Tomislav Filetin
  • 2001. Želimir Sladoljev
  • 2002. Vedran Žanić
  • 2003. Fabijan Radonić
  • 2004. Zijad Haznadar
  • 2005. Jurica Sorić
  • 2006. Branko Novaković
  • 2007. Jasna Prpić Oršić i Većeslav Čorić, za knjigu: Pomorstvenost plovnih objekata, Sveučilište u Rijeci, Rijeka 2006.[2]
  • 2008. Andrej Korbar za knjigu Podmorničarstvo - 100 godina (Laurana, 2007.)[3]
  • 2009. Janoš Kodvanj, za znanstveno dostignuće od izuzetnog i trajnog značenja za RH, za područje tehničkih znanosti.[4]
  • 2010. Josip Brnić za znanstveno dostignuće od izuzetnog i trajnog značenja za RH, za područje tehničkih znanosti, polje: strojarstvo i brodogradnja, temeljne tehničke znanosti, grana: opće strojarstvo, konstrukcija plovnih i pučinskih objekata i tehnička mehanika[5]
  • 2011. Nagrada nije dodijeljena[6]
  • 2012. Sanja Steiner, za znanstveni doprinos – rezultate istraživanja korelacije zračnog prostora, kapaciteta i protoka u europskom sustavu upravljanja zračnim prometom s ciljem optimizacije efikasnosti leta civilne zrakoplovne operative, koji su objavljeni u kompleksu znanstvenih radova u razdoblju 2008. – 2012. godine[7]
  • 2013. Davor Romić za biotehnološka postignuća u području melioracije i gospodarenja vodom[8]
  • 2014. Šime Malenica, za ostvareno djelo na području razvoja hidroelastičnosti brodskih konstrukcija pod nazivom: "Suvremene metode za hidroelastičnu analizu i projektiranje konstrukcije ultra velikih brodova", a posebno za vrlo vrijedne radove objavljene u uglednim međunarodnim publikacijama u posljednjih 5 godina, koji čine jednu cjelinu.[9]
  • 2015. Dragan Kovačević, za djela nastala u razdoblju od pet godina (značajna znanstvena postignuća koja je predloženik ostvario u proteklom petogodišnjem razdoblju 2011. – 2015.) prije raspisivanja natječaja, a među kojima se posebno ističe njegova recentna knjiga "Tehnologija kulena i drugih fermentiranih kobasica" (Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek, Osijek, 2014.); jedinstveno djelo na nacionalnoj razini iz područja unapređenja tehnologije, kvalitete i sigurnosti tradicionalnih mesnih proizvoda.[10]
  • 2016. Ivo Alfirević, professor emeritus, za znanstvenu monografiju "Povijest mehanike u okviru prirodne filozofije od Talesa do Leonarda da Vincija" (Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2016.).[11]
  • 2017. Ivan Petrović, za znanstveno postignuće u istraživanju algoritama za sustave autonomije mobilnih robota, čija je svrha osiguravanje autonomne navigacije mobilnih robota u nepoznatim i dinamičkim prostorima te autonomno obavljanje raznih korisnih poslova umjesto ljudi ili u suradnji s ljudima, objavljeno u 9 znanstvenih radova koji čine znanstvenu cjelinu pod nazivom "Algoritmi za sustave autonomije mobilnih robota".[12]
  • 2018. Hrvoje Pandžić, za 20 znanstvenih radova objavljenih u međunarodnim časopisima povezanih u znanstvenu cjelinu pod nazivom "Povećanje učinkovitosti pogona i integracije obnovljivih izvora energije korištenjem spremnika energije".[13]
  • 2019. Igor Kuzle – za znanstvene radove u primjeni različitih koncepata upravljanja naprednim elektroenergetskim mrežama u svrhu povećanja fleksibilnosti elektroenergetskog sustava te omogućavanja masovne integracije obnovljivih izvora energije.[14]
  • 2020. Hrvoje Kozmar za znanstvenu cjelinu pod nazivom Geofizička i industrijska strujanja fluida i njihov utjecaj na inženjerske konstrukcije i vozila, koja se sastoji od ukupno 30 radova objavljenih u prethodnih 5 godina, i to za 28 znanstvenih članaka u relevantnim međunarodnim časopisima i 2 poglavlja u knjigama.[15]
  • 2021. Jonatan Lerga - za djelo Napredni postupci digitalne obrade signala i strojnog učenja, znanstvenu cjelinu s 28 radova, od kojih je 13 objavljeno u časopisima kategorije Q1, 11 u časopisima kategorije Q2, a Lerga prvi je autor pet i drugi autor deset radova.[16]
  • 2022. nagrada nije dodijeljena[17]
  • 2023. Marko Čanađija za djelo Termomehanička sprega u čvrstim tijelima i strukturama (knjiga i sedam znanstvenih članaka, 2019. – 2023.).[18]
  • 2024. Siniša Šegvić za cjelinu od 8 časopisnih i 11 konferencijskih radova Robusne i učinkovite metode razumijevanja prirodnih scena (2020. – 2024.).[19]
Remove ads

Izvori

Literatura

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads
Remove ads