From Wikipedia, the free encyclopedia
Savezna Republika Jugoslavija (skraćeno SRJ) stvorena je 27. travnja 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore.
|
Duže vremena se među međunarodnopravnim autorima smatralo upitnim, može li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ, ili je zapravo riječ o novoj državi.[1] Sjedinjene Američke Države su još 1992. godine zauzele službeno stajalište da SRJ nije univerzalni pravni sljednik SFRJ, nego je SFRJ prestala postojati.[2] Ugovorom o pitanjima sukcesije sklopljenim 10. travnja 2001. god. između Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Slovenije i Savezne Republike Jugoslavije ustanovljuje se da svih tih pet država predstavljaju jednakopravne sljednice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[3]
Dana 14. ožujka 2002., predstavnici SR Jugoslavije, Republike Srbije i Republike Crne Gore su uz nazočnost visokog predstavnika Europske unije potpisali Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojima je predviđeno da SRJ ubuduće nosi naziv Srbija i Crna Gora. Dana 4. veljače 2003. formirana je Državna zajednica Srbija i Crna Gora utemeljena na ravnopravnosti dviju država članica, tj. Srbije i Crne Gore;[4] ta je zajednica prestala postojati proglašenjem neovisnosti Crne Gore 3. lipnja 2006. godine.[5]
Čitavo postojanje Savezne Republike Jugoslavije obilježeno je posljedicama neuspješnog ratovanja protiv Hrvatske, protiv Bosne i Hercegovine, te potom protiv kosovskih Albanaca: ekonomske sankcije koja je nametala međunarodna zajednica teško su pogodile gospodarstvo, a veliki dio stanovništva dovele do siromaštva.
Srbija i Crna Gora proglasile su 27. travnja 1992. Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), s predsjednikom (1992. – 93.) Dobricom Ćosićem. SRJ je obuhvaćala 102 173 km², a prema popisu iz 1991. imala je 10,4 milijuna stanovnika: Srba 62%, Albanaca 17% (procjena), Crnogoraca 5%, Madžara 3%, Muslimana 3%, i dr. Već od 30. svibnja 1992. godine našla se SR Jugoslavija pod međunarodnim sankcijama proglašenim od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Naroda, zbog sudjelovanja u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Rezolucijom 757 je zabranjena sva međunarodna trgovina sa SRJ i blokirana su sva jugoslavenska novčana sredstva u inozemstvu, izuzev u svrhu dobave medicinske i humanitarne pomoći te hrane.[6]
Teške ekonomske sankcije potrajale su do kraja Rata u BiH i u rata s Republikom Hrvatskom, koji je nastupio sklapanjem Daytonskog sporazuma skopljenog 21. studenog 1995. godine: sankcije su suspendirane 22. studenog 1995., a posve ukinute 1. listopada 1996. god.[7] Od 1998. godine na snazi su opet značajne međunarodne sankcije Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država protiv SR Jugoslavije, zbog Rata na Kosovu.[8] Potpora Republici Srpskoj koja se nastojala odcijepiti od Bosne i Hercegovine i Republici Srpske Krajine koja je pokušala odcjepljenje od Republike Hrvatske pokazala se izrazito skupom i naposljetku neuspješnom. Zbog međunarodnih sankcija i ratovanja, barem pola stanovništva SRJ zapalo je u siromaštvo i bijedu, te je preživljavalo u velikoj mjeri od međunarodne humanitarne pomoći. Tijekom rata je gospodarstvo SRJ pribjeglo krijumčarenju, koje je samo donekle pomoglo održavanju trgovine, i to uz često čudnovate rezultate – npr. je postojala oskudica inzulina i osnovnih antibiotika, ali su neki luksuzne medicinske potrepštine poput preparata za mušku potenciju Viagra bili lako dostupi. Tijekom 1990.-ih je u SRJ "cvalo" jedino tzv. crno tržište, a državne mjere radi racioniranja opskrbe su pogađale dio stanovništva koji je prihode ostvarivao iz legalnih izvora, poput umirovljenika i državnih službenika; osobito one koji nisu imali dobre socijalne veze.[9]
Unutar SRJ politički je dominirala Srbija. Njezin predsjednik (1989. – 1997.) Slobodan Milošević bio je 1997. izabran za predsjednika SRJ. Zbog represije nad kosovskim Albancima, snage NATO-a su od 24. ožujka 1999. napadale strateške ciljeve u SRJ. Nakon sporazumnoga povlačenja jugoslavenske vojske, na Kosovu je uspostavljena privremena uprava UN-a i nadzor snaga NATO-a (od 12. lipnja 1999.). Zbog podređenoga položaja unutar SRJ, Crna Gora je od 1997. težila samostalnijoj politici. Izmijenila je financijski sustav, uspostavila vlastitu policiju i graničnu kontrolu i najavljivala neovisnost. Od kraja 1990-ih SRJ kao zajednička srbijansko–crnogorska država praktički nije funkcionirala. U rujnu 2000. za predsjednika SRJ izabran je Vojislav Koštunica, čelnik Demokratske stranke Srbije i kandidat udružene opozicije (Demokratska opozicija Srbije – DOS). Slobodan Milošević je svrgnut u prosvjedima 5. listopada 2000. Promjena vlasti olakšala je prijam SRJ u UN (1. studenog 2000.) i u druge međunarodne organizacije. Odnose unutar SRJ promijenila je i pobjeda DOS-a na parlamentarnim izborima u Srbiji, u prosincu 2000. Uz sudjelovanje Europske unije, savezni i republički vođe dogovorili su (14. ožujka 2002.) preuređenje SRJ u novu državnu zajednicu nazvanu Srbija i Crna Gora, što je provedeno donošenjem Ustavne povelje od 4. veljače 2003. Ta se zajednica raspala 2006. osamostaljenjem Crne Gore.
SRJ je bila podijeljena na dvije republike i na dvije autonomne pokrajine koje su bile dio Republike Srbije.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.