Strojarstvo u Hrvatskoj
From Wikipedia, the free encyclopedia
Strojarstvo u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, započeli su kovački, ljevački, kolarski i drugi obrti, a majstori obrtnici svoja su umijeća zasnivali na iskustvu, te se sami brinuli za izobrazbu pomoćne radne snage. Od doba renesanse javljaju se pojedinci koji su svojim djelovanjem, djelima i izumima ostavili trag u razvoju strojarske struke. Takvi su primjerice bili dubrovački ljevač zvona i topova Ivan Krstitelj Rabljanin, te šibenski izumitelj i polihistor Faust Vrančić, koji je potkraj 16. stoljeća pripremio knjigu Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina (lat. Machinae novae Fausti Verantii Siceni). U toj knjizi Vrančić opisuje 56 svojih ili prerađenih tuđih izuma, među kojima su padobran, satovi, mlinovi, preše, strojevi za mlaćenje i čišćenje žitarica, zaprežna kola i drugo, uglavnom namijenjenih olakšavanju ljudskoga rada primjenom rada teglećih životinja, te energije vodenih tokova ili vjetra. Prilog razvoju temeljnih znanosti kao osnove strojarstva dali su Marin Getaldić, Ruđer Bošković i drugi.
Pojedinci izumitelji, kadšto i bez osnovnog strojarskog obrazovanja, i u kasnijim su razdobljima svojim izumima dali doprinos u svjetskim razmjerima, na primjer Ivan Vukić izumom torpeda 1860-tih, David Schwarz izumom zračnoga broda 1890-tih, Slavoljub Penkala automatskom olovkom i mnogim drugim izumima s početka 20. stoljeća, Nikola Tesla izumom turbine bez lopatica (1909.), Mario Puratić izumom mehaničkoga koloturnika za izvlačenje ribarske mreže iz mora (1954.).
Znatniju primjenu strojeva svojom su pojavom uvjetovale prve manufakture. Još 1651. Petar Zrinski dao je u Čabru sagraditi prvu pilanu na vodeni pogon te manufakturu željezne robe u kojoj je radilo 200 radnika. U drugoj polovini 18. stoljeća broj manufaktura stalno se povećava. Pravi poticaj razvoju strojogradnje i strojarske struke općenito dali su prvi industrijski pogoni s primjenom masovne proizvodnje u prvoj polovini 19. stoljeća. Prvim industrijskim poduzećem u Hrvatskoj smatra se Tvornica papira Rijeka, osnovana 1828., u kojoj je 1833. pušten u pogon prvi parni stroj u Jugoistočnoj Europi. Ubrzo su otvoreni i drugi industrijski pogoni, na primjer u Čepinu šećerana 1836., a u Rijeci industrijski mlin 1841., tvornica kemijskih proizvoda, svijeća i sapuna 1852., prvi parni mlin na hrvatskim prostorima te ljevaonica Fonderia metalli 1853., koja je ubrzo počela proizvoditi brodske kotlove i parne strojeve.
Presudan poticaj ozbiljnijem razvoju strojarstva kao nove cjelovite struke dalo je uvođenje željeznice te parnoga stroja kao novoga pogona u proizvodnim procesima, brodskim pogonima i slično. U drugoj polovini 19. stoljeća Hrvatska se industrijski snažno razvija, pa na primjer u Osijeku rade ljevaonica metala i pogoni za gradnju strojeva, u Zagrebu i Rijeci grade se plinare, na Sušaku rafinerija nafte, u Zagrebu parna pilana, u Rijeci i Puli brodogradilišta. Prvi prikaz hrvatske strojarske proizvodnje održan je u sklopu novoosnovanoga Zagrebačkoga zbora 1864., na kojem se izlažu poljoprivredni strojevi hrvatske proizvodnje, proizvodi za brodogradnju i drugo.[1]