Zvučni zubni tjesnačnik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zvučni zubni tjesnačnik (zvučni dentalni frikativ) suglasnik je koji se upotrebljava u nekim jezicima. Za njega se u međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) rabi simbol [ð].
Zvučni zubni tjesnačnik | |
[ð] | |
IPA-broj | 131 |
HTML-entitet | ð |
IPA-slika | |
X-SAMPA | D |
Kirshenbaum | D |
Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik |
Glas ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku i narječjima, ali postoji npr. u engleskom[1] (primjerice that, father), grčkom,[2] albanskom (primjerice idhull) i svahiliju (primjerice dhambi)[3] u kojima se pojavljuje uz bezvučni zubni tjesnačnik.
Hrvatski glas /z/ također je zvučni zubni tjesnačnik, ali je sibilant, pa se izgovara poput alveolarnog glasa [z], no za izgovor se jezik postavi na zube, ne na nepce ([z̪]).
Njegove značajke uključuju:
- Po načinu tvorbe jest tjesnačnik (frikativ)
- Po mjestu tvorbe jest zubni suglasnik (dentalni suglasnik)
- Po zvučnosti jest zvučan.