Živa

Za druga značenja pogledajte Živa (razdvojba).

Živa je kemijski element atomskog (rednog) broja 80 i atomske mase 200,59(2). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Hg.

živa
[Xe] 4f145d106s2[1] 80 Hg Periodni sustav elemenata
Osnovna svojstva
Element Simbol Atomski broj	živa Hg 80
Kemijska skupina	prijelazni metali
Grupa, perioda, Blok	12, 6, d
Izgled	srebrna tekućina
Gustoća1	13534 na 25°C[2] kg/m3
Tvrdoća	nema ju pri sobnoj temperaturi
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2	27.983 J mol–1 K–1
Talište	-38,83[1] °C
Vrelište3	356,73[1] °C
Toplina taljenja	2,29 kJ mol-1
Toplina isparavanja	59,11 kJ mol-1
1 pri standardnom tlaku i temperaturi 2 pri konstantnom tlaku ili volumenu 3 pri standardnom tlaku
Atomska svojstva
Atomska masa	200,59(2)
Elektronska konfiguracija	[Xe] 4f145d106s2[1]

Povijest

Živa je poznata od davnih vremena (~ 1500. godine prije Krista). Ime je dobio od latinske riječi hydrargyrum što znači tekuće srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Prvi pisani dokaz o živi potječe od Aristotela, a prema ostacima nađenim u egipatskim grobnicama pretpostavlja se da su već Egipćani u 6. stoljeću pr. Kr. poznavali postupak dobivanja žive i njezinu sposobnost amalgiranja. Od prvog stoljeća živa se počela upotrebljavati u medicinske svrhe, a Paracelsus je uveo liječenje sifilisa živom. Pri sobnoj temperaturi je tekućina. Loše vodi toplinu i električnu struju. Stabilna je na zraku. Ne reagira s lužinama i većinom kiselina. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. Tekuća živa otapa mnoge metale dajući amalgame. Ovisno o količini otopljenog metala, amalgami mogu biti tekući ili čvrsti. Živine pare su vrlo otrovne. Lako se resorbira čak i preko nepokrivenih dijelova kože. Imaju kronični kumulativni efekt. Organski spojevi žive, kao što je metil-živa, su također jaki otrovi.

U prirodi žive ima dvadesetak puta više nego kadmija. Može se pronaći samorodna dispergirana u obliku sitnih kapljica u kamenju i stijenama. Male količine žive nalaze se i u sastavu granita (0,25 ppm), bazalta (0,11 ppm), pijeska (0,03 ppm) i u sastavu mora (2×10⁻⁴ ppm). Ipak se najveće količine žive nalaze u spojevima. Nalazi se u obliku minerala cinabarit (HgS) i u obliku levingstonita. Klor-alkalne elektrolize su najveći potrošač žive. Upotrebljava se kao katoda kod elektrolize, zbog velikog prenapona vodika na njoj i stvaranja amalgama s produktom. Sa živom se pune toplomjeri, tlakomjeri, baterije ili se izrađuju svjetiljke koje isijavaju svjetlost bogatu ultraljubičastim zrakama. Cijena redestilirane metalne žive čistoće 99,998% iznosi 54,90 € za 450 g.

U većini spojeva je jednovalentna ili dvovalentna te posjeduje najveću napetost površine što uvjetuje da će se, ako je to moguće, elementarna živa nalaziti u obliku pravilnih kuglica.

Živini spojevi

• Živini(I) halogenidi su Hg₂Br₂, Hg₂F₂, Hg₂I₂ i Hg₂Cl₂. Svi halogenidi osim Hg₂F₂ netopljivi su u vodi. Živin(I)-klorid poznat je pod imenom kalomel i koristi se u medicini kao purgativ te kao insekticid. Dobiva se precipitacijom iz otopine klorida kao bijeli kristal.
• Živini(II) halogenidi su HgBr₂, HgF₂, HgI₂ i HgCl₂. Živin(II)-jodid otapanjem u višku jodidnih iona daje stabilan tetreajodmerkurat(II)-ion HgI^2-₄ koji se kao zalužena otopina naziva Nesslerov reagens i upotrebljava se za dokazivanje i određivanje amonijaka.
• Živin(II) oksid (HgO) dobiva se kao narančastožut prah dodatkom NaOH otopini s Hg²⁺ ionima. Zagrijavanjem se raspada na elementarne sastojke.
• Živin(II) sulfid (HgS) javlja se u dvije modifikacije, crvenoj koja se u prirodi nalazi kao crveni mineral cinabarit i crnoj.
• Živin(II) sulfat (HgSO₄) sa sulfatima alkalijskih metala stvara dvosoli.
• Živin(II) fulminat (Hg(OCN)₂) široko je upotrebljivani detonator za eksplozive.
• Živin(II) klorid, korozivna je bijela, kristalna i sublimirajuća, vrlo otrovna tvar, koja se ranije često rabila kao baktericid i fungicid.^[3]
• Millonova baza (Hg₂N)OH kao reagens se upotrebljava za dokazivanje bjelančevina.

Kemijska klasifikacija

• kovina

Fizički oblik

• srebrnobijela teška tekućina

Fizičko kemijska klasifikacija

• slaba topivost u vodi
• gustoća para 6,9
• potpuno isparava na sobnoj temperaturi

Opasnosti

• sistemski otrov - dišni organi, koža, bubrezi i središnji živčani sustav
• znaci trovanja - kašalj, bol u grudima, teškoće u disanju, drhtanje mišića, nesanica, glavobolja
• akutna izloženost - jaka razdražljivost i delirij s halucinacijama
• latentna faza - znakovi trovanja se ne javljaju odmah
• ima sposobnost prolaziti kroz neoštećenu kožu

Oznake

• T, N

Dijamant opasnosti

• 3 (za zdravlje)
• 0 (zapaljivost)
• 0 (reaktivnost)

Primjena

• u kemijskoj i farmaceutskoj industriji
• za izradu mjernih instrumenata
• u elektroindustriji
• nekada korištena za pozlaćivanje i posrebrivanje metala te pokositrenje ogledala

Zaštita

• posebne prostorije u kojima se radi sa živom
• sakupiti je bakrenom licnom