Cooperov test
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Cooperov test je test fizičke spremnosti. Osmislio ga je Kenneth H. Cooper 1968. godine za potrebe vojske Sjedinjenih Američkih Država.[1][2]
U izvornom obliku svrha testa je da se izmjeri najdalja pretrčana daljina za 12 minuta vremena. Test je mjerio kondicijsku spremnost pojedinca pretpostavljajući da je ispitanik otrčao određenu daljinu u jednom ritmu bez nepotrebnih sprinteva i brzih trkova.
Rezultat testa je baziran na prijeđenoj daljini, te dobi i spolu ispitanika. Sam rezultat je u korelaciji s potrošnjom i iskoristivosti kisika pojedinca, a koji je bolje vidljiv iz VO2 Max .
Cooperov test je lako provodiv test na velikim grupama ljudi ali težak za trkače jer se trčanjem daljina duljih od 3 kilometra smatra dugim trčanjem a što neposredno znači kod neutreniranih trkača primarnu upotrebu i potrošnju mišića.
Radi usporedbe svjetski rekorder u atletskoj disciplini na 5000 metara Kenenisa Bekele je zadanu dionicu otrčao za 12:37.35.,[3] što bi značilo da bi za 12 minuta dosegnuo daljinu od oko 4750 metara.
Primjer tablice koja se primjenjuje kao mjerilo za Cooperov test:
Remove ads
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads