Chou
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Dinastija Chou ili Dinastija Zhou (kineski: 周朝, pinyin: Zhōu Cháo) je kineska dinastija koja je vladala istočnom središnjom Kinom od 1027. pr. Kr. do 256. pr. Kr., što je najduža vladavina od ijedna druge dinastije u kineskoj povijesti. Ona je naslijedila dinastiju Shang i prethodila dinastiji Qin. U to vrijeme je započelo željezno doba u Kini,[1] iako se njeno razdoblje često navodi kao vrhunac predmeta od bronce. Dinastija također pokriva razdoblje u kojemu je kinesko pismo evoluiralo od drevnog, koji se vidi u brončanim natpisima ranog Choua, do početaka modernog pisma, u formi arhaičnih svećeničkih zapisa kasnog „Razdoblja zaraćenih država”.
Remove ads
Rano Chou razdoblje ili Zapadna dinastija Chou
Dinastiju Chou je osnovala obitelj Ji čiji je glavni grad bio Hào (鎬, blizu današnjeg grada Xi'ana u dolini rijeke Wei). Dijeleći jezik i kulturu Shanga, rani vladari Choua su osvajanjima i kolonizacijom stvorili prostrano Carstvo čiju su vlast priznavale i vazalne države u Shandongu, istovremeno prihvaćujući kulturu Choua. Širenje brončanih predmeta karakterističnih za Choue je, međutim, bilo istovremeno s upotrebom lončarije u stilu Shanga u udaljenim predjelima tadašnje Kine, pa se pretpostavlja da su tadašnje države osvojene tek pred kraj razdoblja Zapadnog Choua.
U 11. stoljeću pr. Kr. područja pod dinastijom Shang pokorila je dinastija Chou, koja je imala drugačije etničko podrijetlo i živjela je na sjeverozapadnoj granici područja Shanga. Ova je dinastija postupno širila svoju vlast i protegla je mnogo dalje nego što je uspjela dinastija Shang, uključujući srednje i donje tokove Žute rijeke te srednji tok rijeke Yangtze. Većina tog prostora je bila naseljena narodima različitog etničkog podrijetla koje su obitelji Chou i njihovi vazali postupno asimirali. Njihova je država bila podijeljena između kralja i članova kraljevskog roda na mnogo zasebnih posjeda. Bio je to Fēngjiàn sustav (封建), sustav opunomoćene vladavine, donekle sličan kasnijem europskom feudalnom poretku.
Rano razdoblje vladavine Choua razlikovalo se od razdoblja Shanga po upotrebi pisma, pa se njihova kultura već prepoznaje kao „kineska“. U njihovim gradovima postojala je hijerarhija plemića, kraljevskih časnika i dvorjana. Izdržavale su ih zajednice obrađivača bronce, drva, kamena, keramike i platna. Seljaci koji su obrađivali različite kraljevske posjede opskrbljivali su ih prihodima i žitom. Trgovačke aktivnosti bile su uobičajene, a upotrebljavao se tiskani novac.
Bronca se upotrebljavala za izradu ritualnih predmeta i razne vrste oružja i oruđa, osim onih vezanih za obradu zemlje. U seoskim područjima ratari su i dalje upotrebljavali kameno oruđe i uzgajali rižu, proso, ječam i konoplju, te svinje, perad i dudove svilce. Ostavljanje polja na ugaru (uzoranog, ali ne zasijanog tla, kako bi se zemlja „odmorila“) postalo je uobičajena praksa. U 6. st. pr. Kr. javlja se i prvo organizirana gradnja kanala i navodnjavanje u poljoprivredi.
Remove ads
Kasno Chou razdoblje ili Istočna dinastija Chou
Podrobniji članak o temi: Razdoblje proljeća i jeseniU početku, prijestolnica je bila pokraj Xi'ana, a do 8. stoljeća pr. Kr. kraljevi Chou neprestano su širili područje pod svojom vlasti. Međutim, oko 770. pr. Kr. kralj You je zamijenio kraljicu s priležnicom Baosi, a glavni grad su napale i opljačkale zajedničke snage kraljičinog oca, moćnog markiza od Shena i nomadskog plemena Quanrong. Plemići iz država Zheng, Lü, Qin i markiz od Shena su kraljičinog sina Ji Yijiua proglasili novim kraljem. Unutarnji neredi prisilili su Choue da 722. pr. Kr. napuste svoju domovinu u dolini Wei i presele se u svoju istočnu prijestolnicu Loyang, gdje se njihova moć uskoro istopila. Sljedeća dva i pol stoljeća trajali su ratovi tijekom kojih jeviše od stotinu jakih država progutalo dvadesetak manjih, a one su poslije među sobom ustanovile hijerarhiju.
Potkraj Chou razdoblja stari društveni poredak počeo je propadati. Tijekom „Razdoblja proljeća i jeseni” (770. – 476. pr. Kr.) vodili su se stalni ratovi između bivših Chou vazala. Bilo je to razdoblje velike političke nestabilnosti koja je, opet, služila kao pozadina velikom napretku tehnologije, pisanja zakona i političkih ideja, te se kineska kultura širila dalje od granica ranog Chou razdoblja. Jače države radije su zapošljavale birokrate nego nasljedno plemstvo bivših vremena. Uzdigla se nova skupina državnih službenika (shih). Vodeća osoba među njima bila je Konfucije, koji je formulirao zakonitosti novog morala, koji će postati uzorom sve do u daleku budućnost i puno dalje od granica Kine. Do. 5. stoljeća pr. Kr. dolina rijeke Yangtze i južna Mandžurija postale su dio kineske kulturne sfere.
 | ||||||
| Prapovijest Kine | ||||||
| 3 Suverena i 5 Careva | ||||||
| Dinastija Xia 2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr. | ||||||
| Dinastija Shang 1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr. | ||||||
| Dinastija Zhou 1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr. | ||||||
| Proljeće i jesen | Istočni Zhou | |||||
| Zaraćene države | ||||||
| Dinastija Qin 221. pr. Kr. – 206. pr. Kr. | ||||||
| Zapadni Han | Dinastija Han 206. pr. Kr. – 220. | |||||
| Dinastija Xin 9. – 23. | ||||||
|
Tri kraljevstva
220. – 280. |
||||||
|
Dinastija Jin
265. – 420. |
||||||
|
Šesnaest kraljevstava
304. – 439. |
||||||
|
Južne i Sjeverne dinastije
420. – 589. |
||||||
|
Dinastija Sui
581. – 618. |
||||||
|
Liao
907. – 1125. |
Pet dinastija i Deset kraljevstava
907. – 960. |
|||||
|
Song
907. – 1279. |
||||||
|
Dinastija Yuan
1271. – 1368. |
||||||
|
Dinastija Ming
1368. – 1644. |
||||||
|
Dinastija Qing
1644. – 1911. |
||||||
Republika Kina
1912. – 1949. |
||||||
|
Narodna Republika Kina
|
Republika Kina (Tajvan) | |||||
Uslijedilo je „Razdoblje zaraćenih država” (480. do 221. pr. Kr.), nazvano po znamenitoj povijesnoj kronici iz tog razdoblja. Ono traje i nešto dulje od 256. pr. Kr., koja je godina kraja Istočne dinastije Chou. Naime, posljednji kralj Choua je prestao vladati 35 godina prije početka dinastije Qin koja je okončala Razdoblje zaraćenih država.
Remove ads
Kultura dinastije Chou
Prema kineskoj povijesnoj tradiciji, Chou su porazili Shange te preorijentirali shangovski sistem štovanja predaka prema univerzalnijem štovanju Dija, a od toga prema štovanju Tiana ili „Neba”. Svoju su vladavinu opravdavali „mandatom Neba”, idejom da vladar („Sin Neba”) vlada po božanskom pravu, ali da njegovo svrgavanje znači da je izgubio taj mandat. Događaji koji dokazuju da je vladajuća obitelj izgubila „mandat Neba” su prirodne katastrofe i pobune. Ta je doktrina objašnjavala i opravdavala propast dinastija Xia i Shang, te tako legitimnima činila trenutne i buduće vladare dinastije Chou.
Razdoblje Istočne dinastije Chou se također naziva „Razdobljem stotinu mislilačkih škola”. Naime, tijekom dinastije Chou nastali su korijeni zrele kineske filozofije od 6. stoljeća pr. Kr. Tadašnji veliki kineski filozofi, koji su snažno utjecali na buduće generacije, bili su Konfucije, osnivač konfucijanizma i Lao Ce, osnivač taoizma. Ostali filozofi, teoretičari i filozofske škole ovog vremena su bili Mo Ce (latinski: Micius), osnivač mocizma, Mengzi (Mencije), slavni konfucijanist koji je proširio Konfucijev opus, Shang Yang i Han Fei, zaslužni za razvoj drevnog kineskog legalizma (ključne filozofije dinastije Qin) i Xun Zi, koji je bio središte inetelektualnog života u Kini svog vremena, možda čak više nego Mencije. Te su filozofske škole bitno doprinijele društvenim, filozofskim i političkim promjenama koje su igrale važnu ulogu u slabljenju dinastije Chou.[2]
Kraljevi dinastije Chou
Remove ads
Izvori
Poveznice
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads