Ivica Horvat

Ivan "Ivica" Horvat (Sisak, 16. srpnja 1926. – Njivice, otok Krk, 27. kolovoza 2012.)^[1][2][3] bivši je hrvatski nogometaš, reprezentivac Jugoslavije i trener, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine. Godine 1967. kao trener NK Dinamo Zagreb osvojio Kup velesajamskih gradova pobijedivši u finalu engleski Leeds United u dvjema utakmicama.

Ivan "Ivica" Horvat
Osobni podatci
Rođenje	16. srpnja 1926. Sisak
Smrt	27. kolovoza 2012. Njivice, Krk
Pozicija	središnji branič
Mlađi uzrasti
1940. – 1945.	Ferraria Zagreb
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1945. – 1957. 1957. – 1961.	Dinamo Zagreb Eintracht Frankfurt	0208 000(2) 0062 000(0)
Reprezentativna karijera**
1946. – 1956.	Jugoslavija	0060 000(0)
Trenerska karijera
1961. – 1964. 1964. – 1965. 1967. – 1968. 1970. 1971. – 1975. 1975. – 1976. 1976. – 1978. 1978. – 1979.	Eintracht Frankfurt (pomoćni trener) Eintracht Frankfurt Dinamo Zagreb PAOK Schalke 04 Rot-Weiss Essen Westfalia Herne Schalke 04
Osvojene medalje
nogomet Olimpijske igre srebro Helsinki 1952. Jugoslavija
Portal o životopisima
Portal o nogometu

Dinamo Zagreb s Kupom maršala Tita 1951. U gornjem redu su Josip Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl (kapetan), Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; a u donjem redu Dragutin Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić

U Njemačkoj je poznat kao trener koji je izdigao Schalke koji je 1971. bio na rubu ponora. S njime je Schalke nakon 14 godina čekanja konačno osvojio jedan trofej (njemački kup) a bio je i u borbi za naslov prvaka, gdje je u odlučujućoj utakmici uspješniji bio Bayern. Smatra ga se tvorcem zlatne generacije Schalkea^[4]

Umro je u dubokoj starosti 27. kolovoza 2012. godine u Njivicama na Krku. Od lipnja 2023. godine član kuće slavnih Schalkea.^[5]

Klupska nogometna karijera

Nogometnu karijeru započeo je u zagrebačkoj Ferrariji gdje je zajedno s braćom (Vlado i Drago) igrao u momčadi mlađih uzrasta. Za Ferrariju je odigrao oko 180 utakmica. 1945. godine prelazi u Dinamo s kojim osvaja u sezonama 1947./48. i 1953./54. naslove prvaka Jugoslavije, te Kup maršala Tita 1951. Za Dinamo je odigrao 507 utakmica i postigao 29 pogodaka.^[6] U sezoni 1955./56. proglašen je najboljim nogometašem Jugoslavije.

Reprezentativna nogometna karijera

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1946. do 1956. godine odigrao je 60 utakmica. Prvu reprezentativnu utakmicu odigrao je u Pragu 9. svibnja 1946. godine (Čehoslovačka – Jugoslavija 0:2), a posljednju u Londonu 28. studenog 1956. godine (Engleska – Jugoslavija 3:0). Bio je 19 puta kapetan jugoslavenske reprezentacije. Sudjelovao je na svjetskim prvenstvima 1950. i 1954. godine te na olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju, na kojima je osvojio srebrnu medalju.

Svestrani športaš

Ivica Horvat je uz nogomet igrao veliki rukomet te bio atletičar u HŠK Concordiji. Trčao je 110 m prepone, skako je u dalj (6,70 m) i u vis (190 cm). U skoku u vis dvaput je bio prvak Hrvatske.

Zanimljivo

Bio je najsvestraniji hrvatski vrhunski nogometaš. Počeo je igrati nogomet na poziciji središnjeg napadača, a svjetsku slavu je stekao kao središnji branič. Na prvenstvenoj utakmici Dinamo – Lokomotiva 1951. godine bio je i vratar, obranio je jedanaesterac kojeg je izveo Andročec.